Andrej Blatnik rođen je 1963. godine u Ljubljani. Studirao je komparativnu književnost, sociologiju kulture i američku književnost. Počeo kao basist u punk bandu, pet godina djelovao kao slobodni umjetnik, a sada je zaposlen kao urednik u Cankarjevoj založbi. Objavio dva romana (Plamenice in solze (Baklje i suze) 1987, Tao ljubezni (Tao ljubavi) 1996); četiri knjige priča (Šopki za Adama venijo (Buketi za Adama venu) 1983, Biografije brezimenih (Biografije bezimenih) 1989, Menjave kož (Promjene koža) 1990 i Zakon želje, 2000.); studiju o suvremenoj američkoj prozi (Labirinti iz papirja (Papirnati labirinti) 1994) i zbirku kolumnističkih komentara (Gledanje čez ramo (Gledanje preko ramena) 1996). Napisao više radio-drama i preveo nekoliko knjiga s engleskoga (Anais Nin, Stephen King, Sylvia Plath, Paul Bowles…). Proza mu je prevođena na engleski, njemački, francuski, španjolski, portugalski, talijanski, mađarski, poljski, slovački, češki, hrvatski, srpski i albanski jezik, te uvrštena u više europskih i američkih antologija. Na hrvatski su mu prevedene knjige Promjene koža (1998), Tao ljubavi (1998) i Papirnati labirinti (2001). Blatnik je svoju prozu čitao na raznim krajevima svijeta, sudjelovao u međunarodnom programu za pisce na University of Iowa 1993. godine, bio gost centra za strane pisce na Old Dominion University u Norfolku 1995. godine, te spisateljske kolonije Ledig House 1998. godine. Dobio je više inozemnih stipendija, među njima i Fulbrighta, i puno putovao, uvijek što jeftinije. Dobitnik je Zlate ptice (1984), Župančičeve nagrade (1991), a za zbirku priča Zakon želje dobio je nagradu Prešernovog sklada za 2002. godinu.
