Biografija

Slika

Blatnik Andrej

1963

Andrej Blatnik (Ljubljana, 1963) studirao je komparativnu književnost, sociologiju kulture i američku književnost. Počeo kao basist u punk bendu, pet godina djelovao kao slobodni umjetnik, a sada je zaposlen kao urednik u Cankarjevoj založbi. Proza mu je prevođena na engleski, njemački, francuski, španjolski, portugalski, talijanski, mađarski, poljski, slovački, češki, hrvatski, srpski i albanski jezik, te uvrštena u više europskih i američkih antologija. Blatnik je svoju prozu čitao na raznim krajevima svijeta, sudjelovao u međunarodnom programu za pisce na University of Iowa 1993. godine, bio gost centra za strane pisce na Old Dominion University u Norfolku 1995. godine, te spisateljske kolonije Ledig House 1998. godine. Dobio je više inozemnih stipendija, među njima i Fulbrighta, i puno putovao. Dobitnik je Zlate ptice (1984), Župančičeve nagrade (1991), a za zbirku priča Zakon želje dobio je nagradu Prešernovog sklada za 2002. godinu. Knjiga Neonski pečati je bila među prva tri finalista za Rožančevu nagradu 2006. U antologiji Best European Fiction uvrštene su neke priče iz Saj razumeš? (Razumiješ, ne?).
Objavio dva romana Plamenice in solze (1987), Tao ljubezni (Tao ljubavi, 1996); četiri knjige priča Šopki za Adama venijo (1983), Biografije brezimenih (1989), Menjave kož (1990) (Promjene koža, 1998) i Zakon želje (2000) (Zakon želje, 2002); studiju o suvremenoj američkoj prozi Labirinti iz papirja (1994) (Papirnati labirinti, 2001) i zbirku kolumnističkih komentara Gledanje čez ramo (1996). Napisao više radio drama i preveo nekoliko knjiga s engleskoga (Anais Nin, Stephen King, Sylvia Plath, Paul Bowles i dr.).