Danijel Dragojević (Vela Luka, Korčula, 28. siječnja 1934) pjesnik, esejist i prozni pisac, a do sada je objavio: Kornjača i drugi predjeli (poezija, Matica hrvatska, Split, 1961), U tvom stvarnom tijelu (poezija, Naprijed, Zagreb, 1964), Svjetiljka i spavač (poezija, Naprijed, Zagreb, 1965), Nevrijeme i drugo (poezija, Razlog, Zagreb 1968), Bijeli znak cvijeta (poezija, izdanje autora, Zagreb 1969), O Veronici, Belzebubu i kucanju na nezvjesna vrata (proza, Matica hrvatska, Zagreb, 1970), Bajka o vratima (proza, Zagreb, 1972), Četvrta životinja (poezija, Naprijed, Zagreb, 1972), Prirodopis (poezija, Biblioteka Teka, Zagreb, 1974), Izmišljotine (proza, Naprijed, Zagreb, 1976), Razdoblje karbona (poezija, Cekade, Zagreb, 1981), Rasuti teret (proza, Nolit, Beograd 1985), Zvjezdarnica (poezija, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994), Cvjetni trg (proza, Durieux, Zagreb 1994), Hodanje uz prugu (poezija, Matica hrvatska, Zagreb 1997), Žamor (poezija, MeandarMedia, Zagreb, 2005; za koju je dobio Goranovu nagradu za najbolju knjigu iste godine), Negdje (poezija, Fraktura, Zagreb, 2013). Autor je nekoliko eseja i monografija i jednog filmskog scenarija Jutro čistog ljeta (1969).

    • Nema na zalihi
      Žamor
      Pročitaj više
      • Žamor

      • 18,58 
      • God. izd.: 2005. Broširano, šivano, ovitak 170 str. Ono na čemu počivaju ne samo originalnost i modernost već i klasična zrelost Dragojevićeva pjesništva upravo je ono od čega isto pjesništvo i živi i odupire mu se, a to je jezik. Odupirući se, naime, onomu jeziku koji služi tek kao puko sredstvo za pospremanje stvarnosti, Dragojević se istodobno odupire svijetu koji…