Biografija

Slika

Gogolj Nikolaj Vasiljevič

1809

Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809-1852), nakon rane mladosti provedene u rodnoj Poltavskoj guberniji, seli u Petrograd i radi kao odgajatelj u bogataškim kućama, niži činovnik i predavač povijesti na sveučilištu. Svojim pričama iz ukrajinskoga života vrlo brzo je privukao pozornost čitateljstva i kritike. Osobito je oduševio utjecajnoga kritičara Bjelinskog, koji ga je držao “najneobičnijom pojavom” ruske književnosti. Godine 1836. izvedena komedija Revizor, kojom nesmiljeno kritizira pokvarenost i glupost ruskoga činovništva, samozadovoljstvo i učmalost provincijskoga života te loše prilike u društvu svojega vremena. Nakon toga desetak godina boravi u inozemstvu. Godine 1842. izlazi prvi dio romana Mrtve duše (Mertvye dusi), dok drugi dio, u stanju duševne neuravnoteženosti, spaljuje. U pripovijestima tematski vezanima za ukrajinsko selo (Vecera na hutore bliz Dikan’ki), prezentira bogatstvo nacionalnoga folklora, maštovite običaje i vjerovanja, raskošne krajolike i nesvakidašnje likove. U tim kazivanjima zbiljsko se prepleće s fantastičnim, smiješno s tužnim i raspjevano s ozbiljnim. U knjizi Peterburgskie povesti ističe sjaj i bijedu činovnika. Ostala značajna djela su: Taras Buljba, Kabanica. U izdanju Meandar Medije uvršten je, uz poznate ruske “klasike”, u knjigu pod naslovom Ruska fantastična pripovijetka.