Pasolini Pier Paolo

Pier Paolo Pasolini, talijanski književnik i filmski redatelj (Bologna, 5.3.1922. – Rim, 2.10.1975.). Diplomirao književnost u Bologni. Jaka povezanost s majkom, podrijetlom Furlankom, te proučavanje romanske filologije usmjeravali su ga na furlanski dijalekt, na kojem je izrazio svoj delikatni i fantastični pjesnički svijet (Pjesme Casarsi – Poesie a Casarsa, 1943; Gdje je moja domovina – Dov’è la mia patria, 1949. i dr). U majčinu rodnome mjestu Casarsi, gdje se nastanio 1943. bježeći od mobilizacije, pokrenuo je književni časopis na furlanskome i 1945. osnovao Malu akademiju furlanskoga jezika. Pristupio (1947) talijanskoj komunističkoj partiji, iz koje je bio izbačen (1949) zbog optužbe za zavođenje maloljetnika; izgubio i posao nastavnika. Od siječnja 1950. živio u Rimu, gdje je uređivao utjecajan časopis Officina (1955. – 59). U tzv. rimskim romanima Besprizorni (Ragazzi di vita, 1955) i Žestok život (Una vita violenta, 1959) opisivao, koristeći se mjesnim dijalektom, “potproleterijat”, svijet lišen svake klasne svijesti. U djelu Strast i ideologija (Passione e ideologia, 1960) teoretizirao je o novim težnjama neoeksperimentalizma – osobito o stilskoj slobodi i kritici suvremenoga kapitalističkoga društva. Uz dijelektalnu pisao je i poeziju na talijanskome jeziku (Gramscijev pepeo – Le ceneri di Gramsci, 1957; Religija mojega vremena – La religione del mio tempo, 1961; Poezija u obliku ruže – Poesia in forma di rosa, 1964. i dr.).