Mircea Cărtărescu rumunjski je pjesnik, prozaik, esejist, književni kritičar i profesor književnosti na Sveučilištu u Bukureštu, rođen 1. lipnja 1956. u Bukureštu. Član je Društva književnika Rumunjske, rumunjskog PEN-a i Udruženja profesionalnih pisaca Rumunjske. Objavio je niz zbirki stihova, od kojih valja istaknuti nagrađivane zbirke Faruri, vitrine, fotografii… (1980., Farovi, vitrine, fotografije…), Dragostea. Poeme (1994., Ljubav. Pjesme), ali i Totul (1985., Sve) i Nimic (2010., Ništa). Ep Levantul (1990., Levant) donio mu je još jednu nagradu Društva književnika Rumunjske. Zbirkom priča Visul (1989., San), koja je osvojila nagradu Rumunjske akademije 1989., proslavio se i kao prozni autor. Necenzurirana verzija iste zbirke, pod nazivom Nostalgia (1993., Nostalgija), izašla je nakon Revolucije te je cjelokupna naklada rasprodana ubrzo nakon izdavanja. Ubrzo nakon prvog romana, Travesti (1994., Travestija), uslijedio je i drugi – Orbitor. Aripa stângă (1996., Zasljepljujuće. Lijevo krilo), prvi dio trilogije „oblika leptira“, čiji su drugi i treći dio Orbitor. Corpul (2002., Zasljepljujuće. Tijelo) i Orbitor. Aripa dreaptă (2007., Zasljepljujuće. Desno krilo). Od esejističkih i znanstvenih naslova spomenimo opsežnu studiju Postmodernismul românesc (1999., Rumunjski postmodernizam). Mircea Cărtărescu najpoznatiji je suvremeni rumunjski književnik i izvan granica domovine, a djela su mu prevedena na petnaestak jezika (engleski, francuski, njemački, norveški, mađarski, hebrejski itd.).
