N. V. Gogolj (1809-1852), nakon rane mladosti provedene u rodnoj Poltavskoj guberniji, seli u Petrograd i radi kao odgojitelj u bogataškim kućama, niži činovnik i predavač povijesti na sveučilistu. Svojim pričama iz ukrajinskoga života vrlo brzo je privukao pozornost čitateljstva i kritike. Osobito je oduševio utjecajnoga kritičara Bjelinskog, koji ga je držao “najneobičnijom pojavom” ruske književnosti. Godine 1836. izvedena komedija Revizor, kojom nesmiljeno kritizira pokvarenost i glupost ruskoga činovnistva, samozadovoljstvo i učmalost provincijskoga života te loše prilike u društvu svojega vremena. Nakon toga desetak godina boravi u inozemstvu. Godine 1842. izlazi prvi dio romana Mrtve duše (Mertvye dusi), dok drugi dio, u stanju duševne neuravnoteženosti, spaljuje. U pripovijestima tematski vezanim za ukrajinsko selo (Večeri na imanju kraj Dikanjke /Vecera na hutore bliz Dikan’ki) prezentira bogatstvo nacionalnoga folklora, maštovite običaje i vjerovanja, raskošne krajolike i nesvakidašnje likove. U tim kazivanjima zbiljsko se prepleće s fantastičnim, smiješno s tužnim i raspjevano s ozbiljnim. U peterburškim pak pripovijestima (Peterburgskie povesti) ističe sjaj i bijedu činovnika.
- Objava objavljena:27/02/2017
- Kategorija objave:Autor
