Gregorić Boris

BORIS GREGORIĆ, pisac kratkih proza, književni prevodilac, tutor, lektor, likovni umjetnik. Rođen 9. ožujka 1961. u Sarajevu. Porijeklom iz Veloga Brguda ponad Opatije. Odrastao je u Sloveniji i Zagrebu. Od kada je za priču Napoleon, osvojio glavnu nagradu na jugoslavenskom natječaju za najbolju kratku priču, časopis Val, Rijeka 1986., počeo je redovno objavljivati kratke priče, pjesme, oglede, teorijske tekstove i prikaze, književne i filmske kritike; radio kao lektor, novinar i kritičar u redakcijama Večernjeg Lista,Vjesnika (rubrika kulture), Starta, Nedjeljne Dalmacije i Globusa. Kao kritičar i esejist surađivao je, između ostalog, u programima Radio-Zagreba III, Radio-Sljemena, Omladinskog radija 101, a proze su mu izvođene na Omladinskom radiju 101, Radio-Beogradu III i Radio-Ljubljani i dr. Surađivao je u TV emisiji Knjige i ideje. Uvršten je u antologije hrvatske književne kritike Kritika futura drugoga, u zbornik kritičkih radova i eseja Poetika poteškoća (Ur. Žarko Radaković, Tübingen, 1988.), u antologiju proze mladih hrvatskih pripovjedača “Krhotine vremena” (Ur. Vlaho Bogišić i Julijana Matanović, kao i antologiju hrvatske kratke proze “Goli grad” Krešimira Bagića (2003). Objavio je sljedeće zbirke: Svako je slovo kurva (pjesme u prozi, ko-autor Krešimir Bagić, nagrada Goran 1988.), Teorijska gramatika (kratka proza, 1989., Quorum, Zagreb), Prvo lice tuge (proza, 1990, Svjetlost, Sarajevo), Bestseler (kratke priče, 1990., Globus, Zagreb-Ljubljana). U ljeto 1991 odselio se Iowa City, Iowa, gdje je ujesen bio gost International Writers’ Program, a ubrzo potom sasvim prestao s pisanjem. U Iowa Cityu se oženio i ostao sve do 2008, radeći u banci, u videoteci, kao asistent u gradskoj knjižnici, kao prodavač umjetničkih proizvoda, kao volonter u prirodoslovnom muzeju i trgovini bio hrane; na prijelazu milenija bavio se i prodajom starina i internetskom prodajom knjiga. Nekoliko semestara studirao je slikarstvo i povijest umjetnosti na University of Iowa. Kasnije je izlagao i prodavao crteže i slike u galerijama Studiolo, Iowa City, te Campbell-Steele. Objavio je samizdat strip Taboo, producirao dokumentarni video-film o pjesniku Chucku Milleru. Objavljivao flash fiction, prijevode slovenske poezije u časopisima 100 Words, The Iowa Review, eXchanges kao i on-line na Whim’s Place, Online Flash Fiction, te Primordial Traditions iz Novog Zelanda. Ponovo počinje objavljivati na hrvatskom nakon što mu kratku priču Ljubav među tapirima objavljuje Večernji List (2005); od tada je objavio novu prozu u Orisu, Temi, Književnoj republici. Preveo je roman Nexus Henryja Millera (Meandar, 2007.); kritičke oglede, prozu, poeziju Aleša Debeljaka, Tarasa Kermaunera, Tomaža Šalamuna, Miklavža Komelja, Chuck Millera, Williama Todda Schultza, Clare Azzopardi, Rane Dasgupte, Sonje Manojlović. S hrvatskog na engleski preveo je gotovo dva cijela kataloga suvremene hrvatske proze, 2005-06 i 2007-08, niz tekstova o suvremenim hrvatskim umjetnicima Josipu Diminiću, Stanku Abadžiću, Fedoru Vučemiloviću, Dubravki Rakoci i Vlasti Žanić. Autor je i dvije neobjavljene zbirke priča na engleskom, You Think You Know Monica Vitti i Food for Axolotls & Other Brainstorms. Poseban interes predstavlja mačak George kao i studij Zen Budizma.

Goranović Pavle

27/02/2017

Grin Aleksandar Stepanovič

27/02/2017