A. S. Grin (pravo prezime: Grinevski) (1880 -1932), rođen u obitelji službenika, Poljaka. U mladosti je promijenio niz zanimanja (među ostalim, bio je mornar, kopač zlata, vojnik), živio u progonstvu, prebolio tifus i često se selio. Od 1912. do 1924. živio je u Sankt Peterburgu, od 1924. do 1930. u Feodosiji, na Crnome moru, te do 1932. u Starome Krimu. Kao pisac afirmirao se još prije revolucije. Njegove su fantastične pripovijetke, neopterećene političkim konotacijama i ideološkom utilitarnošću, uživale veliku popularnost kod čitatelja. Međutim, u drugoj polovici 20-ih godina kritika je sve žešće napadala njegove radove, tako da je izdavanje sabranih djela u 15 svezaka zaustavljeno nakon osme knjige. Posmrtno je pak, 50-ih godina, bio nepodoban zbog očitovanja tzv. kozmopolitizma. Godine 1956. rehabilitiran je i vraćen u književnost. Tajnu Grinova spisateljskoga uspjeha kritika vidi u neobičnim svjetovima koji se otvaraju pred čitateljem željnim uzbuđenja: to su najčešće egzotični krajolici bez prostorno-vremenske sveze sa suvremenim životom, bajkoviti junaci i situacije iz snova. Temeljni dojam što ga stvaraju njegove proze jest snovitost, vjera u čarobnu moć dobra i pobjeda pravde. Najpoznatija djela su mu: zbirka priča Nevidljiva kapa (Sapka-nevidimka, 1908), kratki roman Purpurna jedra (Alye parusa, 1923) i roman Sjajni svijet (Blistajuscij mir, 1924).
