Pjesnik, pripovjedač i feljtonist hrvatskog predrealizma rodio se u Malom Taboru kraj Huma na Sutli 11. travnja 1853, umro je u Zagrebu 24. listopada 1880. Djetinjstvo i mladost provodio je u blizini i službi aristokratskih krugova. Gimnaziju pohađa u Zagrebu, školuje se u plemićkom konviktu, nepune dvije godine je i u klerikatu, no školovanje napušta 1873. ne maturiravši. S prijateljima putuje šest mjeseci po Italiji, kad započinje i aktivnije književno stvarati. Po povratku živi u Slavoniji kao informator u grofovskim kurijama. U Zagrebu je od 1878. godine i radi kao urednik podlistka u “Obzoru”. Prvom se pjesmom javio u zagrebačkom sjemenišnom časopisu “Zvijezda” 1871, da bi kontinuirano pisao poeziju sve do kraja života uglavnom u časopisu “Vienac”. Pod snažnim utjecajem romantičarske poetike piše poeziju s naglašenim osjećajem prolaznosti života, a prihvaćanjem tipičnih romantičarskih elemenata nametnuo se i kao jedan od prvih hrvatskih prepoznatljivih romantičarskih pjesnika. U njegovom pripovjedačkom opusu vidljiv je raskid s tradicijom. Od 1873. godine do smrti napisao je priličan broj pripovijedaka. Uz Augusta Šenou u hrvatskoj književnosti najavio je realističku pripovjedačku usmjerenost, bez obzira na to što se nerijetko sluzi i trivijalnim postupcima. U završnoj fazi svoga stvralaštva rabi motive koji će obilježiti razdoblje moderne. Značajan je i njegov prinos žanru feljtona u hrvatskoj književnosti. Iako je ostao u sjeni Šenoina imena i djela, Rikard Jorgovanić jedan je od najtalentiranijih pisaca svoje generacije a zbog prerane smrti, na žalost, nije se uspio u potpunosti umjetnički afirmirati. Jorgovanić za života nije izdao niti jednu samostalnu knjigu: sve je svoje beletrističke tekstove objavio gotovo u cijelosti u Šenoinu “Viencu”, a feljtone u zagrebačkom “Obzoru”.
