Anđeli u koroti

 

God. izd.: 2004.
Broširano, šivano
63 str.

Svojom četvrtom pjesničkom zbirkom Anđeli u koroti Ivan Herceg radikalno se udaljuje od stihovnog evidentiranja stvarnosti, dominantne paradigme mlađega hrvatskog poetskog mišljenja kojemu je i sam u svojim prethodnim knjigama umnogome književno posredovao. Njegovo nepristajanje na kondicije zbilje za posljedicu ima sklanjanje lirskoga subjekta u prenaglašeno intimističko diskurzivno polje i pripadan mu okoliš počesto solipsističke procesualnosti. Stoga i ne čudi dojam kako pjesnik poetski mistificira jednu po mnogočemu drugotniju realnost onostrana podrijetla i motivacije u kojoj provjerava vlastiti i status objekta o kojemu pjeva. Utječući se vodenom svijetu, kojim ravnaju svakovrsne pričini i vilenjaci, on egzistenciju ljubavnika opisuje i odmjerava magijskim, ekskluzivističkim energijama. Taj se diskurs, iako opsesivan u svojoj vjernosti objektu vlastite želje, načas udaljuje od vlastite funkcije iskazivača ljubavne zapitanosti i svoje razrješenje potražuje u čuvaricama otočnih tajni, crnim lađarima, svodnicima neba, poganskim znanjima, uopće u inventaru paralelne stvarnosti.

Međutim, to ne znači da se ta drukčijost autorova iskaza iscrpljuje u registraciji alternativnih duhovno-magijskih gesti. Naprotiv, on ne inzistira na osvješćivanju tih mjesta za neko posvećeno i otkroviteljsko čitanje, koliko mu je stalo da poetski sugerira vlastiti otklon, pa i neumitni bijeg koji je izlaz iz egzistencijalne nelagode koju njegov subjekt osjeća u mehanizmima zbilje. Herceg je svoje anđele zavio u crninu da ispod glasa tiho plaču za nemoćnim figurama snijega koji se otopio pred životom, ali i da im glasovi iz vode krate odustajanje. Prema kraju zbirke njihova se “akcija” raspršuje u nemoći praznine, postojeći tek kao nešto potencijalno, naslutljivo, te čitamo lirski katalog neutažene emocionalne gladi, zakinutosti i dezorijentiranosti subjekta. Ispisani poetskije nego što bismo to očekivali od sljedbenika stare/nove melankolične linije domaćega pjesništva, Anđeli u koroti uposebljen su glas nedvojbene pjesničke zrelosti ovog autora.

Ervin Jahić

70,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Apsirtov pupak

Premda uvijek istaknuta kao autorica, s uknjiženjima koja su bila popraćena laskavim kritikama, Mirjana Buljan tek treba dobiti zasluženu recepciju koja bi je, opravdano, prema vrhunskim dometima njenoga proznoga izričaja, smjestila u plejadu kritički temeljitije obrađenih, vrsnih hrvatskih romanopisaca poput Fabrija, Jergovića ili Daše Drndić, autora koji također, poput Mirjane Buljan, rado i vješto prekoračuju žanrovske granice dnevnika, fikcionalne i ispovjedne proze, povijesti, autobiografije, biografije i memoara.

Sibila Petlevski

109,00 kn 98,10 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Balada o neizrecivom

God. izd.: 2003.
Broširano, šivano
84 str.

Balada o neizrecivom lozinka je za umnoženo središte prizme; govori o feomenu svijeta bez središta, o svetoj anarhiji i kaosu, živom mraku što bezglasno guta Saturnovu djecu.

Maria Barnab)

90,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Berlin

God. izd.:
2010.
broširano, šivano
158 str.

U knjizi Berlin faktografiji je dodijeljena marginalna uloga, a ono što je istinski njezin sadržaj pripada  autorovu jednogodišnjem boravku u gradu. Reći kako je knjigu moguće razumjeti i kao vrlo osoban dnevnik, ali s precizno lociranim zbivanjima, kako se opisi mjestâ koja se spominju dopunjuju intenzivno življenim iskustvom, možda ne bi bila sasvim pogrešna karakterizacija Štegerove knjige. Zaista, u knjizi Berlin najmanje treba vidjeti putopisne zapise ili prepričavanje nečega što je nekoć netko drugi govorio. Šteger u konkretan prostor upisuje sebe, upisuje svoje iskustvo i gotovo da inzistira na takvoj vrlo osobnoj vizuri. Nadalje, Berlin koji ovdje nalazimo Berlin je viđen i življen s početka 21. stoljeća. Tragovi vremena, vremana u kojemu je Berlin bio glavnim gradom, susreću se kao jasne referencije, ali ništa drugo. Autor nije niti sentimentalan, niti nostalgičan za vremenom koje je iza njega i koje pripada pozornici na kojoj se, igrom slučaja (…) zatekao. On nastoji pisati vlastite trenutke, a ne vrijeme. Trenutke senzibilnoga pisca koji prostor što ga okružuje i u koji uranja bez distance on misli i osjeća drugim jezikom. (Zvonko Maković u Pogovoru)

Berlin: fragmenti

Krećući se tekstom knjige Berlin Aleša Štegera, dobiva se dojam kako mu je za pisanje bila važna topografija grada. Međutim u jednom intervjuu on ističe kako je Berlin poseban i stoga što je to bio gotovo sasvim srušen grad koji iz ruševina nije izrastao pomoću kolektivne anamneze, nego je prije izmišljen na temelju svega onoga što se u njemu dogodilo. Topografija je dakle prije fikcionalna nego stvarna. Nadalje, uspoređujući ovu knjigu s jednom od najslavnijih knjiga posvećenih Berlinu, a to je ona Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900, autor se s pravom distancira od Benjamina, a kao glavni razlog ističe činjenicu da je Berlin bio Benjaminov grad koji je on opisivao iz neposredne blizine: iz poznavanja svega onoga što taj grad čini koliko posebnim toliko i svakodnevnim. Kao osnovnu razlikovnu mjeru koja ga dijeli od Berlina Aleš Šteger ističe jezik, koji mu u tome gradu neprestano naglašava drugost, činjenicu da jezik Berlinčana nije njegov prostor. Štoviše, na početku knjige on će jasno navoditi jezične razlike njemačkoga jezika koji mu je blizak, a to je austrijski, možda neka verzija bečkoga, štoviše K&K jezika, a koji je vrlo dalek njemačkome standardu kojim se govori u Berlinu. Nadalje, postoji i jedna mnogo upečatljvija razlika, a to je da autor ulazeći u temu svoje knjige, dakle grad Berlin, neprestano ima na pameti elementarnu činjenicu: svoje slovenstvo. Zakoračili smo dakle iz konkretnoga prostora grada, njegovih ulica, trgova, aleja, arhitekture, kavana… u područje jezika. I zaista, upravo iz činjenice jezika treba čitati ovu neobičnu, lijepu i nadasve zavodljivu knjigu.

Siguran sam kako se mnogi neće složiti s ovom tvrdnjom, da će u preciznom nabrajanju konkretnih mjesta i dalje Štegerov Berlin čitati kroz raster ulica, spomenika, preciznih opisa sasvim konkretnih detalja, kao neku literarniju verziju bedekera ili barem putopisa. Međutim ova je knjiga sve samo ne vodič kroz grad, pa ma i vodič dobroga i imaginacijom iznimno bogatoga poznavatelja grada. Aleš Šteger iza sebe već ima knjigu (Včasih je januar sredi poletja, 1999) koju su kritičari žanrovski odredili kao putopis, međutim isto su se tako tražile i dopune takve žanrovske klasifikacije. Berlin je još manje knjiga koja bi se mogla žanrovski definirati kao putopis, kao opis jednoga grada koji je po mnogočemu izniman. Ruku na srce, ni Berlinsko djetinjstvo oko 1900. Waltera Benjamina nije bila knjiga u kojoj je autor nastojao sačuvati činjenice grada koji se intenzivno mijenja, grada koji ga je u punom smislu odredio. Nije ta Benjaminova knjiga ni memoarska, u kojoj bi on tek sabirao svoja sjećanja. Ako je ičemu Walter Benjamin ovdje nalik, onda su to knjige Prousta i Rilkea, prije svega Rilkea iz Zapisa Maltea Lauridsa Briggea. No ni takvo nastojanje kojim bi se referencijama pojasnila jedna lijepa knjiga jednog od najvećih pisaca i filozofa 20. stoljeća ne približava nas onome čemu bih se želio približiti, a to je Berlin Aleša Štegera. Spominjanje Benjamina ipak mi se čini važnim, i to iz jednog drugog razloga, a ne njegove knjige posvećene gradu njegova djetinjstva. Vjerojatno najsveobuhvatnije Benjaminovo djelo, a to su Pasaži, kroz tisuću stranica rukopisa, najvećim dijelom izmrvljene, sasvim fragmentirane naracije, nastoji rasvijetili jedan grad. To je Pariz, koji u svoja dva ekspozea ima naslov koji mnogo preciznije govori o sadržaju ovoga čudesnog rukopisa – Pariz, glavni grad 19. stoljeća. Tim skokom iz prostora u vrijeme Benjamin je, zapravo, u mnogo čemu rasvijetlio svoju intenciju. Zakoračio je u nešto gipko, nešto što mu klizi dok ga opisuje i piše se samo.

Ako Pariz shvatimo kao glavni grad 19. stoljeća, zaista nema niti jednoga drugog grada koji bi, osim Berlina, mogao biti glavnim gradom 20. U Berlinu su se prelamali svi ključni događaji koji su ispunili prošlo stoljeće, i to od samoga početka do njegova kraja. Austrijski slikar Oskar Kokoschka objavio je pred kraj svojega dugoga i bogatog života izuzetno zanimljivu autobiografiju, Mein Leben (1971). Na jednom se mjestu sjeća Berlina s početka 20. stoljeća, kada je upravo u tome gradu započela njegova slava i uspjeh. “U mome sjećanju Berlin izgleda kao mreža metroa, nadzemnih željeznica, vlakova i tramvaja, kolona fijakera, automobila, motor-bicikla, a uz to svjetleće reklame, blistave kinodvorane, zvučnici i kavanski orkestri, možda i šestodnevne utrke, ne sjećam se više. I novinski papir po ulicama! Sve je to danonoćno držalo osjetila budnima. Kao što u impresionističkom slikarstvu razbacane boje još ne znače sliku, koja se može razaznati tek s odstojanja, tako opis jednog dalekog događaja čiji sam očevidac bio zahtijeva distancu s koje se tek drugima može stvoriti predodžba o tom gradu čiji su stanovnici očigledno i sami bili iznenađeni time što su doslovno preko noći postali velegrađani.” Berlin se, kao niti jedan drugi grad, u samo trideset godina preobrazio iz dosadne pruske metropole u moderan velegrad koji je po svemu mogao parirati Parizu, metropoli 19. stoljeća.

Precizan opis grada koji donosi Kokoschka podsjeća me na opise brojnih fotografija i inserata iz filmova u vrijeme pred Prvi svjetski rat. Štoviše, Kokoschkino bilježenje uličnih prizora moglo bi se i locirati u potezu Potsdamer Strasse, Potsdamer Platz, Leipziger Platz, Leipziger Strasse, Friedrichstrasse. To i nije neobično, jer je taj bečki slikar za svojih ranih boravaka u Berlinu i boravio upravo u tim dijelovima grada. U Berlin je naime došao na poziv Herwartha Waldena, koji je u Postdamer Strasse imao svoju galeriju Der Sturm, a u toj je ulici uređivao i istoimeni časopis u kojemu je, među prvima, predstavio Kokoschku. Mnogo godina kasnije, druge polovice osamdesetih godina, Peter Handke i Wim Wenders stvaraju jednu od najljepših priča posvećenih Berlinu, film Nebo nad Berlinom u kojemu nas lik ostarjelog naratora, imenom Homer, vodi opustošenim dijelovima negdašnjega Potsdamer Platza i spominje trgovine, restorane, kavane, među kojima i slavnu Josty Café. I svega toga tih osamdesetih godina prošloga stoljeća više nema, a ono što upada u oči jest posvemašnja pustoš i zid koji dijeli istočni od zapadnoga dijela grada. Zid koji je bio simbol jednoga razdoblja dvadesetoga stoljeća. Berlin je u prvim desetljećima 20. stoljeća, kao niti jedan drugi moderni grad, isticao identitet modernoga urbaniteta u umjetnosti koja je u njemu nastajala, ali i u svakodnevnome životu. Od Kirchnerovih neurotičnih crteža i slika nastalih između 1912. i 1914. u Potsdamer Strasse i na Potsdamer Platzu do fotokolaža Hanne Höch i Raula Haussmana, slika Georgea Grosza i Otta Dixa, filmova Fritza Langa s početka dvadesetih godina i Simfonije velegrada (1926) Waltera Ruttmana, kazališta Brechta i Weila, pa romana Berlin – Alexander Platz Alfreda Döblina i još mnogih drugih znakova vremena koji su ovaj grad činili mitskim gradom prvih desetljeća 20. stoljeća. Nakon 1933. grad se, dakako, mijenja, ali i te su ga mijene činile ključnim protagonistom vremena koje dolazi, baš kao što će to činiti i poratno vrijeme podijeljene Njemačke kao slike podijeljenoga svijeta.

Knjiga Berlin Aleša Štegera, na svu sreću, ne bavi se takvim, rekao bih krajnje denotativnim znakovima. U njoj je faktografiji dodijeljena marginalna uloga, a ono što je njezin istinski sadržaj pripada autorovu jednogodišnjem boravku u gradu. Reći kako je knjigu moguće razumjeti i kao vrlo osoban dnevnik, ali s precizno lociranim zbivanjima, kako se opisi mjesta koja se spominju dopunjuju intenzivno življenim iskustvom, možda ne bi bila sasvim pogrešna karakterizacija Štegerove knjige. Zaista, u knjizi Berlin najmanje treba vidjeti putopisne zapise ili prepričavanje nečega što je nekoć netko drugi govorio. Šteger u konkretan prostor upisuje sebe, upisuje svoje iskustvo i gotovo da inzistira na takvoj, vrlo osobnoj vizuri. Nadalje, Berlin koji ovdje nalazimo Berlin je viđen i življen s početka 21. stoljeća. Tragovi vremena, vremena u kojemu je Berlin bio glavnim gradom, susreću se kao jasne referencije, ali ništa drugo. Autor nije ni sentimentalan ni nostalgičan za vremenom koje je iza njega i koje pripada pozornici na kojoj se, igrom slučaja, a slučaj se zove stipendija DAAD Künstlerprogramm, zatekao. On nastoji pisati vlastite trenutke, a ne vrijeme. Trenutke senzibilnoga pisca koji prostor što ga okružuje i u koji uranja bez distance misli i osjeća drugim jezikom.

Za ovu je knjigu Aleš Šteger 2007. godine dobio uglednu slovensku nagradu Marjan Rožanc za najbolju knjigu eseja. Knjiga je dakle žanrovski pomaknuta u drugo područje, podučje eseja, a ne putopisa, kako se ponekad znala brzopleto određivati. Međutim u pojedinim pasažima njezin jezik, prije svega struktura naracije, vrlo je nalik pjesmi u prozi. Miješajući i preklapajući žanrove, Šteger je ovdje oblikovao iznimno zanimljiv osobni rukopis koji se donekle razlikuje od njegovih ranijih knjiga. Na to ga je, sasvim sigurno, navela činjenica mjesta, Berlina. Šteger je jednom rekao kako ga u Berlinu fascinira činjenica što je on iz povijesnih rana uspio izgraditi jedinstveno stvaralačko okružje. To je grad koji nije, poput Narcisa, okrenut sebi niti je zaokupljen samim sobom, nego grad u kojemu bujaju razlike, grad koji slavi drugačije. Riječju, Berlin je danas istinski kozmopolitski grad. On je sasvim sigurno prestao biti prijestolnicom jednog vremena, jer je njegovo vrijeme, a to je 20. stoljeće, prošlo vrijeme. Konačno, u Berlinu se u Štegerovoj knjizi vrijeme doživljava kao zbroj trenutaka, u njemu se slike, zbivanja, naracije ukazuju fragmentarno, izmrvljeno. Šteger je izgradio cjelinu knjige opisujući grad u mikrocjelinama. On Berlin ne gleda uvriježenom hijerarhijom gradskih posebnosti, ali nema namjeru ni stvoriti neku osobnu hijerarhiju. Ljepota je ove knjige u njezinoj fragmentarnosti, u slučajnim vizurama koje se otvaraju hodanjem kroz grad i u sažetim opisima činjenica koje se neprestano dopunjuju osobnim asocijacijama. To je Berlin lišen aureole, grad viđen u kaleidoskopu u kojemu slučajan detalj mijenja poredak stvari. Jednostavno rečeno, Berlin kao jedno moguće mjesto 21. stoljeća.

(Zvonko Maković)

120,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bez zbogom svemu tome

Meandarmedia 2013, cijena 119 kn
proza, broširano, šivano
www.uzitakitekst.com

 

valiteta cjeline ostvaruje se na kvaliteti stranice, kako bi rekao Italo Calvino. Bukalova ide još niže od stranice. Ona kvalitetu djela bazira na rečenici, u kojoj je, što bi rekao Andrić, riječima tijesno a mislima široko. Ta ritmična skladna rečenica, na prvi pogled mirna, a u svojim dubinama zatalasana od smislova – pokazatelj je vanredne darovitosti i proznog umijeća Snežane Bukal.

ENVER KAZAZ, SARAJEVSKE BILJEŽNICE

Nema puno pisaca koji su u stanju da ‘sivilu svakodnevice’ opišu tako da čitalac bude potpuno uvučen u priču. Nema puno pisaca koji su zapisali stranice tolike ljepote o susretu sa nepoznatim. Smrt, ljubav, identitet… sve ove do dosade mrtve riječi Bukal oživljava u svojoj prozi.

HERMAN JACOBS, DE MORGEN

To je suptilna proza o ljudima koji razapeti između prošlosti i sadašnjosti pokušavaju da ponovo uspostave svoje živote. Bukal opisuje tu unutarnju borbu bez melodrama i klišeja. Ova proza je dokument izuzetne ljepote o kompleksnom značenju sjećanja, nostalgije i života ‘između dva života’.

LARA DE BRUIN, LEEUWARDE COURANT

Ta proza nije politički pamflet. Zaista, ponekad je lakše živjeti s lažima nego s istinom – no, ako se jednom istina sagleda nemoguće je živjeti kao da se istina nije sagledala. Impresivno je da usprkos dubini razočaranja, koje izbija iz svake stranice, i dalje u ovoj prozi prevladava: nada.

FONS GEARATS RADIO L1

119,00 kn 107,10 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bolest je sve uljepšala

God. izd.: 2003.
Broširano, šivano
64 str.
NAGRADA “DOBRIŠA CESARIĆ” 2003.
NAGRADA KVIRINOVIH SUSRETA ZA NAJBOLJU KNJIGU POEZIJE U 2003.

Marijana Radmilović svojom je drugom zbirkom i drugom pjesničkom nagradom skrenula pažnju na sebe kao na važnu autoricu mlade hrvatske lirike koja, najviše zbog nepravednog, centraliziranog pogleda na našu književnost ostaje postrani od medijske i kritičke pažnje koju zaslužuje. Riječ je o knjizi profinjenih i bolnih stihova i tema, ispisivanju žudnje i nemira, ucrtavanju osjećaja vlastite neprilagođenosti na jezično iznimno fin i gotovo tih način.

Utišavanje teksta razmjerno je dubini emocije koja ga nastanjuje, lakoća metafore, nježnost izraza razmjerna je količini proživljenog bola koji opasno vreba kako u riječima, tako i u zanosnim bjelinama međustihovlja, tako natopljenim mirisima i zanosima jednoga suptilnoga pogleda na svijet.

70,00 kn 56,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Čovječica

God. izd.: 2005.
Broširano, šivano
76 str.

Sonja Manojlović već je u dvanaestoj godini objavila svoje prve pjesme, a s nepunih osamnaest knjigu poezije Tako prolazi tijelo (1965).

Iskustvom, zrelošću i domišljenošću pjesničkog izraza tom je knjigom iznenadila i kritiku i publiku, a svaka slijedeća zbirka govorila kako bljesak nije bio slučajan.

Jadranka Pintarić

70,00 kn 56,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Crni zodijak

God. izd.: 2001.
Broširano, šivano
96 str.
Naslov originala: Black Zodiak (1997.)
Prevoditelj: Miloš Đurđević  (engleski)

U Crnom zodijaku, kako sam naslov nagovještava, Wright razmišlja o “tamnim zvijezdama” koje upravljaju našim sudbinama i čine onu podlogu spram koje smo oblikovani: sjena, fotografski negativ, obrati u zrcalu. On slijedi ono neizrečeno ali čujno, ono nevidljivo ali osjetilno – sustav “znakova” (uključujući i sam jezik) koji nas posve sigurno stvara jer i mi vjerujemo da smo ga stvorili.

Carol Muske – NY Times

70,00 kn 56,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Dnevnici, snevnici, rječnici

God. izd.: 2009.
Broširano, šivano
320 str.

Moje druženje s tekstovima Irene Lukšić u dugom je vremenskom periodu zapinjalo na autoričinoj ljubavi prema kontinuitetu pripovijedanja, odnosno njezinoj potrebi da faktografski ustvrdi što se dalje dogodilo s ovim ili onim putnikom namjernikom njezine egzistencije. Iz moje perspektive, to “bdijenje nad drugima” imalo je karakter bijega od vlastitih ponora.

Nataša Govedić

140,00 kn 112,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Duh terorizma

God. izd.: 2003.
Broširano, šivano
48 str.
Naslov originala: L'Esprit du terrorisme
Prevoditelj: Vanda Mikšić (francuski)

Baudrillard istražuje unutarnje probleme “duha terorizma”. Pokušavajući ući “s onu stranu dobra i zla”, on shvaća da se treba izvući iz naše zapadne optike “ne bismo li vidjeli što se događa u organizaciji i u glavama terorista”. S druge strane, američki rat protiv terora za njega je “produžetak odsutnosti politike drugim sredstvima”.

Problem je u tome što ta famozna “odsutnost” nije jasno definirana i može značiti potrebu za stvaranjem medijskog “spektakla rata” na mnogim točkama u svijetu. Jedno takvo stvaranje spektakla nedavno je i počelo: tek će se vidjeti s kakvim završetkom i posljedicama.

50,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Dušin vrt

God. izd.: 2003.
Broširano, šivano
155 str.

Posebnu vrijednost pisma Vesne Bige čine bjeline u pripovijedanju koje od čitaoca traže angažman da sam upisuje svoje čitanje, da usporedo s autoricom postane aktivan sudionik tumačenja teksta i interteksta. Njene bajke su reprezentacija realnosti, ali i nov prilaz fantaziji i fantastičnom. Njihovo čitanje predstavlja zajedništvo dvije subjektivnosti – autoričine i primateljeve – i mogućnost mnogih, beskrajnih dekodiranja poruka.

Zbirka bajki Dušin vrt uspio je pokušaj oživljavanja jednog starog literarnog oblika, autorice koja njegovanim stilom i jezikom piše nesvakidašnje i rijetke priče koje odudaraju od trenutačne književne prakse, ali nose u sebi vrijednost tradicionalnog iskaza koji u interpretaciji Vesne Bige postaje moderan tekst.

Slobodanka Peković

90,00 kn 72,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Fleka, e

God. izd.: 2001.
Broširano, šivano
153 str.

U nizu posthumno objavljenih knjiga pjesama, ovo je već peta zbirka Milana Milišića, književnika tragično preminulog za napada na Dubrovnik, 5. listopada 1991. godine. Priredio ju je i predgovor napisao Zvonimir Mrkonjić. Sačinjena od pet cjelina, uvrštava i stihove nastale na samim počecima ratnog kovitlaca te je, po riječima priređivača, “zapravo obilježena situacijom posljednje godine Milišićeva života”, sugerirajući njegov toliko upečatljiv ljudski i pjesnički “prosvjed protiv razvoja situacije koja je dovela do opsade Dubrovnika”.

Faktografske podatke iz (banaliteta) svakodnevnoga života, pjesnik miješa i prožima s diskretnom evokacijom nadolazeće kataklizme, spajajući tako, na osebujan autorski način, takozvanu malu i veliku povijest. Milišićevi stihovi, sa čestom oscilacijom između filozofičnosti i humora, ironije i patetike, čine jedan slojevit i izuzetan lirski opus, koji se otimlje svakomu jednoznačnomu pozicioniranju unutar novijega hrvatskoga pjesništva.

50,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Fotografije kraja

Knjiga priča Senka Karuze Fotografije kraja snažno govori o nesigurnosti i prividima
svijeta u kojem žive njezin pripovjedač i njegov čitatelj. Svijeta koji ima mjeru otoka,
njegove izgubljenosti i beznađa, naslonjenosti na šutnju, ali i onoga što zaokuplja
naša tijela, naše živote u istodobnoj okruženosti i otvorenosti. Boreći se s
nemogućim, živeći od iznenadnih uvida i nestvarnih prizora – od djetinjstva, od
nježnog i robusnog pamćenja do iščekivane sreće i uništenja – njezin autor,
protagonist i lik, piše baladu o svemoći, o bijegu i povratku, o sebi i o drugome.
Pripovjedački kozmos Senka Karuze građen je od uzbudljivosti lijepih rečenica i
njihove prošlosti, od onoga što se voljelo i što se po putu promijenilo, izmjestilo i
izgubilo.
Miroslav Mićanović

99,00 kn 89,10 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Golmanu, lovcu i šumaru

God. izd.: 2002.
Broširano, šivano
61 str.

Vukovićeva druga knjiga pjesama otkriva da se širenje autorovog poetskog univerzuma, i motivski i izvedbeno, odvija po longitudinalnoj osi, čime hoćemo reći da autor ne razrađuje disparatne komplekse problema i ne okušava postupke ekstenzivno već dopisuje “jednu jedinu knjigu” nastojeći na rekonstrukciji stanja “bolesti”.

Dosljedno isticanje subjektovog ja, naglašeno perspektiviranje kroza nj svega što uopće dolazi u osjetilni horizont (čiji su najfrekventniji orijentiri šuma i žudnja za njom, lov, obitelj, nogomet, žene, bolest), kvazirefleksije u vrtoglavom kopanju bunara u potrazi za vlastitom slikom, jesu onaj armaturni segment koji ove pjesme s autorovom knjigom Slijeganje ramenima stavlja u ciklički (i ciklusoidni) suodnos.

Dalibor Šimpraga, III. program hrvatskog radija

20,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Igra obrtanja

God. izd.: 2005.
Broširano, šivano
140 str.
Naslov originala: Il gioco del rovescio
Prevoditelj: Tatjana Peruško (talijanski)

“Pessoa je genij jer je spoznao obrtanje stvari, stvarnog i zamišljenog, njegova je poezija igra obrtanja”, reći će jedan od likova u naslovnoj pripovijetki i ponuditi nam ključ za čitanje ove rane i možda najpoznatije Tabucchijeve zbirke. Sve su priče o obrtanju ispričane istim aluzivnim pripovijedanjem koje kruži oko prošlih događaja, osobina likova i njihovih sudbina. Ono ih nikada ne imenuje, ali njihovu odsutnost nadomješta nagovještajima, nedorečenim iskazima, citatima što upućuju na analogne literarne sudbine.

Tabucchijeva poetika zagonetke s filozofskim implikacijama upozorava da zbilja i istina imaju svoje naličje, te da je svijet mreža iskustava rasprostrta između našeg i tuđih pogleda. Stoga se neznatnim obrtanjem perspektive, istina promeće u fikciju, stvarnost poprima dimenzije sna ili priče, prošlost postaje nedohvatljiva, a osobnost likova (politička, spolna, moralna) razotkriva svoju korozivnost i mnogostrukost.

T.P.

120,00 kn 96,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Irenina priča

Meandarmedia 2014, cijena 99 kn, broširano, šivano

 

Erri De Luca piše tintom koja ima gustoću oblaka, koristi boje koje ne postoje u prirodi, priča priče vezujući ih čvrstim vezama za jalovo tlo.

U ovoj su knjizi elementi, osobito more, likovi koji se pokoravaju vremenu, sjećanju, povijesti i mitu, baš kao i Irene: djevojčica, sirota, koja živi na grčkom otoku i koju su spasili delfini.  Koja može nenastanjivati nijedan od svjetova koje poznajemo i nastanjivati ih sve.

De Luca može učiniti da uđemo u priče koje su kuće zamišljene bez vidljivog razloga. Kuće koje imaju vrata i prozore, ali ne tamo gdje bi trebali biti, koje imaju sobe, ali bez ravnih i glatkih zidova. Kuće koje ne štite i ne zaklanjaju, već te bacaju u svijet.

Njegove knjige su arhaične, njegovim mislima odjekuju jezici koji govore drukčije, koji znaju vidjeti i preokrenute svjetove.

Roberto Cotroneo, Il Messaggero

De Luca čini da riječi zadobiju značenje koje im on daje, a ne bi ga mogle, ne bi trebale imati. Od ove Irenine priče u ustima na kraju ostaje okus smole poezije.

Francesco Cervasco, Il Corriere della Sera

99,00 kn 89,10 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Irenina soba

God. izd.: 2002.
Broširano, šivano
136 str.

Nakon tridesetak knjiga proze, romana i eseja Bora Ćosić predstavlja se i kao pjesnik. Svojom drugom knjigom pjesama Irenina soba Ćosić dokazuje kako se poezijom ne može uključiti u ikakve kolektivne projekte, kako je samosvojan i individualan.

50,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Izabrani prozori

God. izd.: 2005.
Broširano, šivano
102 str.

Dobitnik nekoliko prvih nagrada na književnim natječajima, osamdesetih je Kovačićek u formi pjesničkih recitala iskušavao recepcijski odnos pjesnika i slušatelja i oduševljavao se različitim aspektima prijenosa energije izgovorene riječi. To je autor koji je istovremeno tradicionalan i (post)moderan, čija je poetika istodobno uključiva i isključiva, pjevna i šutljiva. Kovačićekovo shvaćanje poezije vraća lirsku pjesmu antičkoj vezi s glazbom; pjesma je izvorno melodična.

Slušna zavodljivost pjesme može biti utemeljena na suzvučju, mekim prijevojima kajkavskog dijalekta, ali i na slučajnom pronalasku rime, povremenom, neplaniranom otkriću Zvuka koji iskače iz tonskoga sloga Kovačićekovih pjesama i pridaje im dojam djetinje razigranosti. Njegov je stil “bezbrižan kao djetinjstvo”; s lakoćom kombinira sve sa svime – filozofično s imazistickim, lapidarno s pjevnim, patetično s naivnim.

Sibila Petlevski

70,00 kn 56,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Između dodira

God. izd.: 2005.
Broširano, šivano
127 str.

Autobigrafska proza hrvatskog književnika, teatrologa i novinara koji je više od dvadeset godina živio i radio u Londonu kao novinar BBC-a. Upravo se o vlastitom životnom putu intelektualca u stranoj zemlji autor bavi u ovoj knjizi. Raščlanjuje teme nostalgije, otkrivanja novih gradova, zemalja, naroda, vraćanja obitelji – obzirom na cjeline: “Dagerotipi osame”, “Između dodira i luka dalekih”, “Bilješke za kroniku jednog egzila” te “Pisma ocu kojeg više nema”.

Četiri od pet pisama ocu (objavljenih u ovoj knjizi) prethodno su objavljena u emisiji Hrvatskog radija.

90,00 kn 63,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više