• Kategorija objave:Novosti

"Četiri prijatelja" jedna je od onih knjiga u kojoj se konstantno pronalazite, tj. povezujete s protagonistima i sa situacijama u kojima se nalaze i frustracijama s kojima se suočavaju. Možda će vas neko vrijeme pratiti osjećaj kao da čitate isječke iz svog života. I tu leži još jedan Truebin adut, on s lakoćom uzima ono svakodnevno i banalno i to prikaže na poetičan način. "Četiri prijatelja" posjeduju iznimno ljudsku dimenziju, i to varira od potpunog beznađa do nevjerojatne volje za životom.

Dobri romani počinju pamtljivim rečenicama poput: ''Uvijek sam sumnjao da je prijateljstvo precijenjeno. Kao i sveučilišno obrazovanje, smrt ili dugački kurci.'' Tako počinju "Četiri prijatelja", roman Davida Truebe, poznatog španjolskog pisca i redatelja. One uspješno daju do znanja o kakvoj će se priči raditi i kakav će ton prevladavati. Pogled na naslovnicu, na žuti kombi, cestu, te nebo koje je iste boje kao i more također otkriva podosta o tome što očekivati na ovih gotovo 400 stranica. 

"Četiri prijatelja" književno su ostvarenje koje koketira s klasičnom formom romana ceste u kojem junaci bježe od svakodnevnice. Glavni lik, Solo, bježi s posla, iz sjene oca. Usput se nosi s gorkom činjenicom da mu se neprežaljena bivša djevojka udaje. Raul bježi od žene i novostečene odgovornosti oca. Eskapizam dovodi do hedonizma. Hedonizam dovodi do sumanutih situacija koje u konačnici dovode u pitanje prijateljstvo Sola, Raula, Claudia i Blasa. ''Naših dvadeset tisuća milja, naš veliki put, cijelo naše putovanje bio je način da izvedemo našu slobodu u šetnju i nabijemo je svijetu na nos.'', kaže Solo gotovo pred kraj romana. Iako je formula (putovanje i bijeg od stvarnosti) već viđena, stilska je dimenzija čini svježom. Trueba inteligentno balansira između humora i patetike. Između grubog, prljavog realizma i poetičnosti. 

Roman je strukturno podijeljen u tri dijela. Prvi dio, Dvadeset tisuća milja pod gasom, ujedino je i najduži i najoptimističniji. Bilježi prvi dio njihovih putovanja i zrači poletom i životom. Prijatelji putuju od mjesta do mjesta nastojeći uhvatiti koju djevojku ili se barem napiti. Upravo je mladenačka energija najjači i najuvjerljiviji adut ove knjige. "Četiri prijatelja" jedna je od onih knjiga u kojoj se konstantno pronalazite, tj. povezujete s protagonistima i sa situacijama u kojima se nalaze i frustracijama s kojima se suočavaju. Možda će vas neko vrijeme pratiti osjećaj kao da čitate isječke iz svog života. I tu leži još jedan Truebin adut, on s lakoćom uzima ono svakodnevno i banalno i to prikaže na poetičan način. "Četiri prijatelja" posjeduju iznimno ljudsku dimenziju, i to varira od potpunog beznađa do nevjerojatne volje za životom. 

U drugom dijelu (Solo nigdje) zapravo se nigdje ne putuje. Momci zapnu u malom mjestu, zapravo nekoj vrsti Limba jer im se auto pokvari. Živopisna starica Estrella im služi kao vodič i svojim pričama im daje nadu u zanimljiv život. Ton drugog dijela pun je gorčine i rezignacije. Solo i njegovi prijatelji svjesni su pukotina u njihovom odnosu i svjesni su kako im bijeg propao. Boje na semaforu kao da se mijenjaju. Dolazi do stagnacije, jedini oblik mobilnosti su, pomalo ironične, Estrelline priče i sama Estrella. U konačnici ne popravljaju kombi, nego preostalim novcem iznajmljuju limuzinu i kreću dalje. 

Teško je živjeti bez tebe, o tužna milonogo predstavlja veliko finale, završnicu gdje momci odluče otići na vjenčanje Solove bivše djevojke ne bi li se on suočio s pitanjima koja ga muče od prekida. Solo promatra kako se djevojka njegovog života udaje za čovjeka koji predstavlja sve što se njemu gadi i čemu su se skupa znali rugati. Na neki način treći dio predstavlja gubitak iluzija i početak suočavanja sa stvarnošću. Eskapizam ih isprva dovodi u slijepu ulicu, u Limb. Na kraju su opet zapravo na prvom koraku, nešto zreljiji, nešto spremniji. 

"Četiri prijatelja" prikazuje najbolje i najtužnije dane mladosti. Prve prave odgovornosti i prve prave probleme s kojima se ljudi susreću. Svjedočimu gubitku mnogih iluzija. Istovremeno ispod mora poraza izbija  nepopustljiv ponos. Solovi ideali ne umiru, on uspijeva krenuti dalje. Nadalje, u knjizi je očigledno da se Trueba bavi i filmom. Naime, roman bi se bez poteškoća moglo lako pretvoriti u dugometražni film. Sve je na mjestu, duhoviti i pametni dijalozi, pamtljive, šokantne i dirljive scene, i što je najbitnije, fantastični glavni likovi, svaki sa svojim setom problema, svaki sa svojim svijetlim trenucima. 

Ovakvo bi se štivo trebalo dati za srednjoškolsku lektiru. "Četiri prijatelja" odlično hapse mentalni sklop mladih ljudi. Kada bi se čitale takve knjige umjesto "Judita" i "Osmana" ovog svijeta srednjoškolci ne bi izlazili iz škole kao mrzitelji literature. Ovaj je roman odlično štivo koje će vas svojim šarmom, humorom, te zavojima u melankoliju i rezignaciju osvojiti već nakon nekoliko stranica, prije nego što putovanje uopće započne.

Sven Popović, Moderna vremena, 27.6.2012.