Vanda Mikšić (1972, Šibenik) diplomirala je talijanski i francuski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomski je studij završila na Université Libre de Bruxelles, doktoriravši na temu tišina u jeziku i poeziji Stéphanea Mallarméa. Živjela je u Bruxellesu i Parizu, a danas u Zagrebu radi kao prevoditeljica (članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske), vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (predaje prevođenje na Odsjeku za romanistiku), znanstvena suradnica na Université Libre de Bruxelles te suradnica Centra za knjigu. S talijanskog je jezika prevodila Agambena, Baricca, Calvina, De Lucu, Eca, Pasolinija, a s francuskog Attalija, Barthesa, Baudrillarda, Bretona, Chevillarda, Ciorana, Derridaa, Kunderu, Queneaua, Viana, kao i niz frankofonih pjesnika. Na francuski je prevela Maroevićevu antologiju Uskličnici (Points d´exclamation) i knjigu pjesama Slavka Mihalića Ispitivanje tišine (Examen du silence), a s Brankicom Radić uredila je i prevela dvojezične knjige Mars poetica i Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate. Za prijevod Uskličnika Društvo hrvatskih književnika dodijelilo joj je 2004. nagradu Davidias, a od Društva hrvatskih književnih prevodilaca dobila je godišnju nagradu za najbolji prijevod nefikcionalne proze objavljen 2008. (M. Meyer /ur./: Povijest retorike). Znanstvene članke i teorijske oglede objavljivala je u francuskim i domaćim časopisima (Revue de sémantique et pragmatique 23/2008, Cahiers Valery Larbaud 43/2008, Književna smotra, Tema), pjesme u domaćim časopisima (Forum, Quorum, Tema), a 2001. pohvaljena je na natječaju Goranovo proljeće za mlade pjesnike.
