Mitana Dušan

Mitana, slovački književnik, rođen je 9. prosinca 1946. u mjestu Moravské Lieskové, na samoj granici s Češkom republikom. Nakon završene srednje škole radio je godinu dana u tvornici u rodnom mjestu. 1965. godine otišao je u Bratislavu studirati novinarstvo, ali je studij prekinuo i 1967. započeo studirati filmsku i televizijsku dramaturgiju koju je završio 1972. godine. Od 1973. godine radi kao urednik poznatoga književnog časopisa Romboid, ali je 1975. godine uslijed procesa tzv. normalizacije nakon Praškoga proljeća otišao iz redakcije, te otada kao profesionalni književnik djeluje u Bratislavi. Mitana pripada najznačajnijim i najpopularnijim suvremenim slovačkim prozaistima. U književnosti se javlja 1965. godine pripovijetkom Oaza s topolama (Oáza s jabloňami) u časopisu Mladá tvorba koji je lansirao gotovo cijelu novu generaciju slovačkih književnika (D. Mitana, D. Dušek, I. Štrpka, P. Repka). S Mladom tvorbom će intenzivno surađivati sve do njene zabrane 1970. u jeku “normalizacije”. Godine 1970. izlazi mu knjižni prvijenac, zbirka pripovijedaka Pasji dani (Psie dni), koja prema svojim idejnim i estetskim ishodištima pripada još šezdesetim godinama, kada je većina pripovijedaka iz zbirke nastala. Za pripovijetke iz Pasjih dana karakteristična je iracionalnost i svojevrsna tajnovitost. Iako sve pripovijetke polaze od realnih (štoviše običnih) životnih situacija, nerijetko se u njima javlja iracionalni motiv koji ih transformira u pripovijetke s tajnom i koji u većini slučajeva i ostaje neobjašnjen, tako da tajnovitost u njima nije ishodište priče, već sredstvo gradacije ili čak njena poanta. Ili, kako se to najbolje opisuje u Jastrebu (Jastrab), središnjoj pripovijetci zbirke: “Tajna nije za otkrivanje. Ona jednostavno jest.” Time Mitana stvara određeni invarijantni književni model koji će puno puta kopirati, a koji kritičar T. Horváth naziva strukturom rebusa. Ubrzo slijedi novela Patagonija (Patagónia, 1972.), koja je u velikoj mjeri autobiografska i koja se temelji na realnom životnom doživljaju, subjektivno poimanom kao kao nešto posebno, jedinstveno i očaravajuće. U sljedećoj zbirci Noćne vijesti (Nočné správy, 1976.) Mitana se vraća na stare staze iz Pasjih dana, pune apsurdnosti i irealnog, ovaj put obogaćenih fantastičnim i magijskim elementima. Godine 1984. objavio je svoj prvi roman Kraj igre (Koniec hry) – psihološki roman s detektivskim zapletom. Podijeljene kritike kojima je roman dočekan pokazale su da je Mitana prvenstveno novelist. Sljedeći roman Potraga za izgubljenim autorom (Hľadanie strateného autora, 1991.) ima postmodernističke značajke i ustrojen je na principu kolaža tekstova koji pripadaju heterogenim žanrovima i raznim funkcionalnim stilovima. Slijedi još jedna uspješna zbirka pripovijedaka Slovački poker (Slovenský poker, 1993.), u kojoj mu uspijeva stvoriti atmosferu izuzetne i napete situacije koja dinamizira djelovanje likova, ali koja je prožeta i crtom skeptičnoga humora. Mitana je i autor dviju zbirki pjesama: Krutohory (Okrutne planine, 1992.) i Maranatha (1996.), za koje je kritika ustvrdila da su prije svega dopunom njegove proze. Maranatha već pripada “kršćanskoj” fazi Mitanova stvaralaštva koja je kulminirala 1999. godine pararomanom Povratak Krista (Návrat Krista) u kojemu se Mitana iznova koristi miješanjem žanrova i primjenjuje paraliterarne žanre, pogotovo publicistički. Godine 2000. izlazi dosad najuspješniji roman Moje rodno groblje (Môj rodný cintorín), kvaziautobiografski roman o djetinjstvu u provinciji, prepun crnog humora i sarkazma. Zadnja zbirka pripovijedaka Krst ohňom (Vatreno krštenje, 2001.) podsjeća na Mitanine rane priče, ali na njih i upućuje mnogim autobiografskim i intertekstualnim reminiscencijama.

Miloš Damir

27/02/2017

Mozetič Brane

27/02/2017