Raskršća

Popović Milorad

18,58 

God. izd.: 2009.
Tvrdi uvez
360 str.

Neodvojiva od Mija Popovića, i od njegove poezije, jest priča o Crnoj Gori, o crnogorstvu. Ali, to nije jednostavna priča, od onih patriotski ubogih, jer Mijovo crnogorstvo je samo njegovo – na isti način na koji je njegova poezija samo njegova. Ili bolje: crnogorstvo je – on sam. Ne znači to da je crnogorstvo kompleks jednostavan i jednostruk, niti da se crnogorstvo može nositi samo na jedan način, jer znam da je silno mnogostruk, toliko da je, zapravo, svaki pojedini Crnogorac – Crnogorac sasvim na svoj način. Time samo hoću reći da u Miju Popoviću živi živa svijest o svemu tome, kao možda ni u kojemu današnjem crnogorskom intelektualcu, političaru pogotovo. (Ivan Lovrenović)

Mala Crna Gora zbog nečega je uvijek imala velike i tragične pjesnike, čiji je moralitet vazda nadrastao i samu ulogu pjesnika među ljudima. Imala je pjesnike čije su sudbine bile veće i od te visoke zemlje, a često i od njezine povijesti. U jednome vremenu Njegoš, u drugome Mihailo Lalić, a izvan svakoga vremena, kao uznik u vlastitoj vjeri, huji i zabludi, izopćenik i samotnik Radovan Zogović. Njegoš je zauvijek ostao slavan, Lalić je tek sjena i uspomena, dok Zogović svojom svetom nevidljivošću traje u onih dvanaest pjesama Alija Binakua, kada je svoju veličinu posudio susjednome albanskom narodu koji u tom času nije imao svoga glasa, te u desetinama pjesama u kojima je, kao još jedan supilovski nacionalist, slavio i proklinjao Crnu Goru.

Moje je da kažem ono što mislim: Milorad Popović je, uz Marka Vešovića, današnji nastavljač tog čudnog crnogorskog niza pjesnika koji su, ovako ili onako, etičke norme doživljavali jednako sudbinski i pogibeljno, kao i samu literaturu. Na kraj svakoga njihovog stiha zjapi provalija i propast, svaki je pisan s nekim jakim razlogom. Nema u njih ni slučajnih imena, ni ukrasa za svečane prilike. Sve im je kao na sudnji dan.

Miljenko Jergović

Ovaj pjesnikov izbor, vjerovatno donekle i prestrog, kao suma Popovićevog pjevanja predstavlja jedan od zacijelo najvrjednijih i najznačajnijih izbora u savremenoj crnogorskoj poeziji. Na primjeru pjesničkog opusa Milorada Popovića snažno se očituje suštinsko nepoznavanje crnogorske (savremene) književnosti. Na osnovu recepcije njegovog djela možemo suditi i o nepročitanosti naše literature. Temeljito i dugotrajno bavljenje Crnogorskim pitanjem umnogome je skrajnulo Popovićevu prvobitnu vokaciju i pasiju – poeziju. Iako je po osjećaju života, senzibilitetu, bogatom čitalačkom iskustvu, on prvenstveno pjesnik.

I to među rijetkima – pjesnik za pjesnike, za sve one sa margine koji pjesnički stanuju na zemlji.

Pavle Goranović

SKU: 9788685747168 Kategorija:

Dodatne informacije

Dimenzije 14 × 20 cm
Author Picture

Popović Milorad

2. siječnja 1957

Milorad Popović (Lipa Cucka kod Cetinja, 2. siječnja 1957) u mladosti je bio transportni radnik, čuvar reda u noćnim klubovima i hotelima, organizator na estradi, krupije, akviziter knjiga, referent u studentskom domu. S Mladenom Lomparom i Slavkom Petrovićem 1986. osnovao je časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars. Jedan je od utemeljitelja crnogorskog PEN kluba i predsjednik crnogorske sekcije PEN-a (1989-1990), prije formiranja samostalnog nacionalnog centra PEN kluba. Dopisni je član Europske akademije poezije, čije je sjedište u Luksemburgu. Trenutno je predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika i direktor Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja (OKF), izdavača suvremene crnogorske, južnoslavenskih književnosti, kao i časopisa Ars. Objavio knjige pjesama: Sa trga glodara (Cetinje 1981), So Jude (Cetinje 1982), Nema više klađenja (Podgorica 1985), Red se polako zavodi (Nikšić 1987), Cetinjski ljetopis (Podgorica 1991), Nesigurna zemlja (Cetinje 2005), Raskršća (Cetinje, 2008; Zagreb, 2009). Na slovenskom mu je objavljena knjiga pjesama Negotova dežela (Ljubljana, 2007), a poezija mu je u časopisima i antologijama prevođena na engleski, talijanski, njemački, turski, češki, poljski, litvanski, mađarski, rumunjski, albanski, bugarski i makedonski jezik. Pjesme su mu zastupljene u više antologija crnogorske i jugoslavenske poezije. Dobio Nagradu za najbolju knjigu u Crnoj Gori 1982. godine i nagradu Risto Ratković 2005. Objavio knjige eseja: Mali narod i nacionalizam (Podgorica 1998) i Crnogorsko pitanje, dva izdanja (Ulcinj-Cetinje 1999. i 2000). Crnogorsko pitanje je prevedeno na bugarski (Černogorskij vopros, Sofija 2001) i na talijanski jezik, dva izdanja (La questione montenegrina, Roma 2002. i 2003), Podijeljena nacija (Podgorica 2010) i Njegoš i crnogorska nacija (Cetinje, 2011).