Sadržaj

Sretni ljudi svi

God. izd.: 2004.
Broširano, šivano
148 str.

Ležao sam osuđen na krevet. Duša mi je bila u gipsu; u takvom stanju svo bogatstvo bilo mi je tek ono nadohvat ruke. Juhice me nisu oporavljale, prijatelji nisu pomagali mandarinama. Sestra Vrijeme obavljala je rutinske vizite, mijenjala kahlice i pogledavala aparate. Nije bila plaćena da me vraća u živu prirodu. Razvukla bi zavjese i pokazivala mi ponedjeljke i subote. Dopuštala mi je da joj kroz bolničku kutu provlačim ruku između nogu. Ne znam kako je obrađivala druge pacijente. Podizala bi me na krevetu, poravnavala plahte i jastuk. Ponekad bi sjela na rub, stavila komad mene na tanjure što bi ih skinula s kolica, i onda bi me polako hranila tim komadom, lijepo i tanko izrezanim. Osjetio bih kako se ispod gipsa nešto giba, kao da se odrezani dio pokušava nečime napuniti, ali to ne ide do kraja; zrak bi to potisnuo natrag, sušeći ranu krastom koju bih ja preko noći iščupao, pa bi sve bilo jednako bolno, nezacijeljeno. Papar mi je ulazio direktno u krv i u težim sam noćima kašljao vatru. Sestra Vrijeme bi došla i nabila mi svoju kosu u usta, začepila grkljan, činila da mirnije spavam. Nikada je nisam poželio prevariti, lažno se umiriti. Ovlaš bi joj dodirivao prsa, bokove i butine kada bi se nagnula nad mene i hladila mi lice slinom. Ali u bolnici me nisu mogli držati vječno; i drugi su čekali svoj krevet.

Operirani tugom i bez socijalnog osiguranja. Noć prije rastanka, Sestra Vrijeme gola se razvila preda mnom. Laktovima se naglo spustila na moja prsa, kao da se spustila na strunjaću. Otvorio sam usta preko cijele sobe i usisao sav zrak; želio sam je srcem, kao dizalicom, podići do neba. Skidala je komete i meteorite, Jupiterovu prašinu, i spuštala mi ih na jezik kao bobice grožđa. Skupila mi se na trbuhu i polako puzila prema licu. Rukom mi je poklonila mene ponovo, vrijednu uspomenu koju ću vječno čuvati nakon rastanka. Ustima je obuhvatila moja, popušila me, dok mi u prsima nije ostao samo vakuum. Držala je moje srce među zubima. Krv je letjela između nas, orgazmi se nisu brojili, oči su joj blistale kao kazaljke sata, pratio sam njihov smjer, upućivao me k njezinim dojkama. Imala je rep sirene, onda se pretvorila u vodopad i smočila me. Ispuhnuo sam vodu iz nosa kada je postala rogobatni nosorog i zaletavala se u mene iz sve snage. Izvukla je sve iz mene i napravila po sobi izložbu mojih skrivenosti i užasa, aukciju nekih davnih motiva, propalih, jer ih nije imao tko retuširati. Bio sam jedini kupac i sve sam vratio natrag po najnižoj cijeni. Ujutro sam svezao crijeva u mornarski čvor, kako loše tajne ne bi iscurile, i prošvercao se pored sestre na prijavnici/odjavnici. Nisam tražio dokumente; imao sam i previše slika po džepovima. (Igor Čumandra)

90,00 kn

Nema na zalihi

SKU: 9789532061628 Kategorija:
Dimenzije 12.5 × 20 cm
Dimenzije 12.5 × 20 cm
Autor

Čumandra Igor