Via Pula

Velikić Dragan

14,60 

Tekst adaptirala: Paola Orlić

Držeći se, za sada, natuknice o ”uvođenju” pojedinog kraja u književnost, nailazimo na zgodan i bizaran slučaj. Naime, Dragan Velikić (rođen 1953. godine u Beogradu) odrastao je u Puli, pa svoj roman Via Pula piše na materinjem srpskom jeziku, što unekoliko mijenja klasičnu obavezu da samo ”domoroci” imaju pravo na svoj lokalitet. To je zanimljivo jednako kao kad bi netko na književnom hrvatskom ili na splitskoj čakavštini opisivao svoje djetinjstvo proživljeno u Gornjem Milanovcu ili u Paraćinu. Ali u prilog već izloženoj tezi, Velikićev je roman primjer kako ”lokalna boja” ne ovisi (samo) o jeziku.
Ovaj novi romanopisac ima dovoljno mašte i inventivnosti da topografiju Pule i okolice predoči u uzrujanom kruženju svoga lika, četrdesetogodišnjeg psihijatra, koji za svoj račun, ali i u ime pisca, prekapa po raznim povijesnim ulomcima iz povijesti ovoga grada. U nizu fragmenata u kojima se mijenjaju vremenski planovi, Velikić eruditski u fantazmagoričnim obrisima opisuje svojevrsnu antikroniku, punu zanimljivih detalja biografske i kulturološke naravi (npr. stalna prisjećanja na Joyceov boravak u Puli i sl.). Čini mi se da Velikićeva Via Pula bez teškoća ulazi u glavnu kompoziciju naše suvremene proze. (NIN, Beograd, 14.8.1988.)
Igor Mandić

Izdavači: Meandar Media d.o.o. Zagreb i Ex Libris, Rijeka

SKU: 9789533342122 Kategorija:
Author Picture

Velikić Dragan

1953

Dragan Velikić rođen je 1953. u Beogradu. Diplomirao je opću književnost s teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke djelatnosti Radija B 92. Pisao je kolumne za NIN, Vreme, Danas, Reporter i Status. Od lipnja 2005. do studenoga 2009. bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.
Romani: Via Pula (1988 – Nagrada Miloš Crnjanski), Astragan (1991), Hamsin 51 (1993), Severni zid (1995 – stipendija Fonda Borislav Pekić), Danteov trg (1997), Slučaj Bremen (2001), Dosije Domaševski (2003), Ruski prozor (2007 – NIN-ova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada Meša Selimović za najbolju knjigu godine, Srednjoeuropska nagrada za književnost), Bonavia (2012), Islednik (2015 – NIN-ova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada Kočićevo pero, Vitalova nagrada, Nagrada Kočićeva knjiga), Adresa (2019).
Knjige priča: Pogrešan pokret (1983), Staklena bašta (1985), Beograd i druge priče (2009).
Knjige eseja: YU-tlantida (1993), Deponija (1994), Stanje stvari (1998), Pseća pošta (2006), O piscima i gradovima (2010), Bratstvo po mrlji (2018), Doktori barona Minhauzena (2019).
Knjiga izabranih intervjua: 39,5 (2010).
Monografije: Pula – grad interval (2014) – u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem i povjesničarkom umjetnosti Paolom Orlić, Theatron Istria (2020) ‒ u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem.
Duodrama Montevideo (2015)
Knjige Dragana Velikića prevedene su na osamnaest europskih jezika, na arapski i farsi u šezdeset i pet stranih izdanja. Zastupljen je u domaćim i inozemnim antologijama.
Dobitnik je nagrade Instituta za Dunav i Srednju Europu iz Beča (2008), Nagrade grada Budimpešte (2013), nagrade „Podrum Radovanović“ za životno djelo (2016) i Europske nagrade Vilenica (2019).
Počasni je član mađarske Akademije umjetnosti i književnosti Széchenyi.