Novi romani u izdanju Meandarmedije

Dva nova HIT romana u izdanju Meandarmedije:

Antonio Tabucchi: Pereira tvrdi

Jani Virk: Ljubav u zraku

 

Antonio Tabucchi: Pereira tvrdi

Pereira na portugalskom znači kruškovo drvo i, kao i sva druga imena voćki, prezime je židovskog podrijetla, baš kao što su u Italiji prezimena židovskog podrijetla imena gradova. Time sam želio iskazati počast narodu koji je ostavio dubok trag u portugalskom društvu i koji je u povijesti pretrpio velike nepravde. Ali još jedan razlog, ovaj put književne naravi, potaknuo me da odaberem to prezime: Eliotov mali intermeco pod naslovom What about Pereira? u kojem dvije prijateljice u razgovoru prizivaju tajanstvenog Portugalca po imenu Pereira o kojem se više ništa neće doznati. O svom Pereiri, međutim, polako sam doznao štošta. Za vrijeme svojih noćnih posjeta ispričao mi je da je udovac, da pati od srca i da je nesretan. Da voli francusku književnost, osobito katoličke pisce između dva rata, kao što su Mauriac i Bernanos, da je bio opsjednut smrću, da mu je najprisniji prijatelj bio franjevac po imenu otac António kojem se ispovijedao bojeći se da je heretik zato što ne vjeruje u uskrsnuće tijela. Naposljetku, Pereirine ispovijesti i piščeva mašta pobrinuli su se za ostalo. Pereiri sam pronašao ključan mjesec u njegovu životu, vrući kolovoz 1938. Zamislio sam Europu na rubu katastrofe neposredno prije Drugog svjetskog rata, Španjolski građanski rat bio je u punom jeku i događale su se neke od najvećih tragedija naše nedavne povijesti. U ljeto tisuću devetsto devedeset i treće, kad mi je Pereira, sad već moj stari prijatelj, ispričao svoju priču, napokon sam je mogao napisati. Antonio Tabucchi, Il Gazzettino, rujan 1994.

 

 

Jani Virk: Ljubav u zraku

Kompleksna tematizacija potrage i ljubavi u kombinaciji s urođenim pripovjednim darom još jednom je karta na koju igra Virk u romanu Ljubav u zraku. Protagonist je rastavljeni učitelj glazbe srednjih godina, samohrani otac, ljubitelj Santane i Marqueza, zarobljenik vlastite podvojenosti, sudbinski utemeljen u njoj, a jedina svijetla točka mu je kći Ula. Njegovi pokušaji ostvarivanja ljubavi u vrludanju od jednog tjelesnog iskustva sa ženom do drugoga, koji ga naposljetku dovode u meksički grad Tequilu, pokazuju se kao nešto nesigurno, poput ljubavi koja je u zraku, poput slutnje, privida.

Virkove junake mogli bismo opisati kao nove egzistencijaliste. Glavni junak Blaž pokušava „plutati“ u vremenu. Virku i drugim suvremenim piscima, poput Hoellebuecqa na primjer, zajedničko je tematiziranje egzistencijalne zarobljenosti, opsjednutost traženjem smisla (iako polaze od pretpostavke da smisla nema). Virk nije toliko radikalan, on više iskazuje dječačko čuđenje (poput Strniše kojeg i glavni junak knjige citira kao svoj uzor). Virkovi junaci su zapravo antijunaci koji se osjećaju malima naspram širine svemira. Oni osjećaju neku „svemirsku svijest“. Prostranost svemira kao da predstavlja protutežu zemaljskoj ograničenosti i neku vrst izlaza. Vrludanje od jedne do druge žene jednako je kao i vrludanje od jedne nedokučive galaksije do druge.

Knjigu kupite putem web knjižare UŽITAKITEKST

 

reklama virk tabucchi

Časopis TEMA od sada i u e-izdanju

28/03/2014

Darujemo Vas povodom Noći knjige 2015.

28/03/2014