Šalamun Tomaž

Tomaž Šalamun (Zagreb, 1941.) slovenski pjesnik i prevoditelj. Studirao povijest umjetnosti u Ljubljani. Radio kao profesor na ljubljanskoj Akademiji likovnih umjetnosti i bio je kustos u Modernoj galeriji. Živi u Ljubljani, ali većinom izbiva po Europi, SAD i Meksiku. Prevodi s engleskog, francuskog i španjolskog jezika. Knjige su mu prevedene na više stranih jezika. Objavio knjige poezije: Poker, 1966., Neman pelerine, 1968., Romanje za Maruško, 1971., Bela Itaka, 1972., Amerika, 1972., Arena, 1973., Sokol, 1974., Imre, 1975., Druidi, 1975., Turbine, 1975., Praznik, 1976., Zvezde, 1977., Metoda angela, 1978., Zgodovina svetlobe je oranžna, 1979., Balada za Metko Krašovec, 1981., Tragom divljači, 1979., Maske, 1980., Antologija svetlobe., 1982., Glas, 1983., Soy realidad, 1985., Sonet o mleku, 1984., Ljubljanska pomlad, 1986., Mera časa, 1987., Živa rana, živi sok, 1988., Otrok in jelen, 1990., Ambra, 1995. Pjesme su mu uvrštene u više izbora iz poezije u samostalnim knjigama ili zajedno s drugim autorima. Zbirka Riva , 1997., obuhvaća izbor iz njegove poezije od 1964. do 1995., u izboru i prijevodu Radoslava Dabe.

Suško Mario

27/02/2017

Šesto Silvija

27/02/2017