91. Decibel

God. izd.: 2009.
Polutvrdi
120 str.

Nakon dokumentarnog filma o riječkom rocku 'Ritam rock plemena' Bernardina Modrića (ujedno i prvog riječkog dugometražnog filma) te box-seta 'Riječki novi val', sa snimcima najvažnijih riječkih novovalnih bandova od 1978. do 1989. (a to je i prvi riječki box-set), svojevrsnu Ri rock trilogiju ovih dana zaključila je knjiga Velida Đekića '91. Decibel' u izdanju Meandar Medije Istodobno, to je prvi hrvatski rock vodič, jer je priča o gotovo pedeset godina riječkog rocka ispričana kroz 20 riječko-opatijskih toponima.

U svakom poglavlju ispričana je i jedna 'podpriča' o znamenitim riječkim bandovima. A njih, povijesno gledano, ima napretek, od Uragana, koji su bili prvi hrvatski rock band (osnovan 1960.) i Sirena, koje su bile prvi hrvatski ženski rock band, preko Parafa, prvog hrvatskog punk banda i Cacadou Looka, prvog all-girls banda koji je u bivšoj Jugoslaviji snimio album, do današnjih izvođača, koji po mnogo čemu obilježavaju hrvatsku rock scenu, a to su, prije svih, Let 3 i Urban & 4. Činjenica je da je riječka rock scena svojevrsni trademark grada i jedinstveno kulturno dobro, što je tijekom 50 godina uvijek bilo naglašavano, pa se Grad ni ovoga puta nije libio financijski poduprijeti ovu knjigu, kao što je bez problema ustupio gradske stanove zaslužnim rock pregaocima: Damiru Prodanoviću Prlji iz Leta 3 i Damiru Urbanu. Unikatan koncept rock vodiča sjedinio je mjesta za svirku, poput Dvorane mladosti, Circolla, kluba 48 u Opatiji i drugih s jedne strane, ali i onih mjesta koja su generirala rock kulturu, kao što je kavana hotela Continental, redakcija omladinskog magazina Val ili riječka žila kucavica – Korzo.

Vrlo dobar esejistički stil Velida Đekića umnogome je pridonio da se knjiga čita u jednom dahu, bez obzira na to što su neka desetljeća zastupljenija i što poglavlja vremenski nisu povezana. Jednostavno, rock priče iz Rijeke na ovaj način nisu zanimljive samo sudionicima i pratiteljima te scene, nego i mnogo šire. Jer riječka rock scena uistinu je najvitalnija u ovim krajevima, neprestano se regenerira i oplođuje iznimnim postavama, koje potpisuju neke od najintrigantnijih albuma na hrvatskoj rock sceni. Stoga ova knjiga čak ima i udžbenički potencijal, kao prvo cjelovito ostvarenje o nekoj rock sceni u Hrvatskoj, od njezinih početaka do danas.

Bojan Mušćet

120,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Abeceda kulturnog turizma

God. izd.: 2009.
Broširano, šivano
347 str.

Knjiga osvjetljava razvoj turizma u posljednjim desetljećima 20. stoljeća, kako bi se izdvojio rastući trend razvoja kulturnoga turizma, definira tu vrstu turizma i za njega korištene nazive. Obrađuju se ishodišni pojmovi kulture, turizma, kulturnog, kreativnog i hobi turizma te sintetiziraju rezultati dosadašnjih istražavanja. Opis rada međunarodnih organizacija u kulturnom turizmu poslužio je kao osnova za analizu uloge države u kulturnom turizmu.

Analiziraju se: UNESCO kao pionirska organizacija kulturnog turizma u svijetu koja ističe važnost materijalne i nematerijalne baštine; Vijeće Europe i projekt Europskih kulturnih itinerara; Europska unija i projekt Europske kulturne prijestolnice; Svjetska turistička organizacija kao krovna organizacija svjetskog turizma, te specijalizirane organizacije ICOM, ICCROM i ICOMOS. Istraživački dio knjige fokusira se na nekoliko europskih zemalja (Velika Britanija, Nizozemska, Finska, Italija, Cipar), a rezultati se kompariraju sa stanjem u Hrvatskoj, te iznose preporuke za kreiranje kulturno-turističke politike.

160,00 kn 128,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine

God. izd.: 2006.
Broširano, šivano
328 str.

Hrvatska je arhitektonska publicistika imala, i ima, čitav niz kvalitetnih autora, međutim, ono što Roginu izdvaja od svih ostalih, nije samo njegova sposobnost zdrave argumentacije, dobre informiranosti, sjajnog stila već nešto što nadilazi sve to spomenuto.

Rogina se, naime, u svojim kritikama, kronikama, esejima pa i polemikama prepoznaje po savršenoj usklađenosti svih tih osobina, no njegova bogata sposobnost asocijacija, povezivanja naoko neočekivanih elemenata u cjelinu, a da pritom bude iznimno uvjerljiv, daje mu kvalitetu koja se obično zove osobnim stilom. I to velikim stilom!

Zvonko Maković

159,00 kn 111,30 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Adolescenti trogloditi

Meandarmedia 2014, roman, cijena 99kn

 

(…) Ima neke posebne svjetlosti, nečeg nježnog u prozi Emmanuelle Pagano i premda u načinu na koje sklapa pojedine prizore ponekad osjećamo spisateljsku ruku, njezin nas glas uvijek uvuče u svijet koji gradi. Bilo da je riječ o stvarima, krajolicima, životinjama, ljudskim bićima ili pak o dnevnoj svjetlosti, pogled kojim ih promatra jednako je pozoran i velikodušan. (…)

Thierry Guichard, Le Matricule des Anges, veljača 2007.

(…) Već na prvim stranicama, kao da smo u nekom romanu ceste na francuski način. Školski kombi putuje kroz klance pokrajine Ardèche, ujutro i uvečer, po snijegu i po vjetru, među kanjonima i vukovima. Prepuštamo se vožnji, promatramo krajolik, upoznajemo klince, usnule mališane i njihove strahove. A onda uslijedi prevrat – svako malo provalije pune opasnosti i izazova, umjetna jezera i skrovite doline – i počnemo se pitati: tko je za volanom? Tko priča priču? Koju priču? Autorica nas zbunjuje, manipulira slaganjima muškog i ženskog roda ne bi li što vjernije dočarala užas pred nemogućnošću da se bude ono što nam je suđeno: muškarac ili žena. (…)

Martine Laval, Télérama, siječanj 2007.

(…) Treba dara da bi se bilo bratom i sestrom, da bi se uspjelo u bratskim odnosima, baš kao i u životu. Treba dara da bi se voljelo, malo ili mnogo, u zajedništvu ili u neslozi, smijući se kao ludi ili se žestoko mlateći, usprkos vlastitoj prirodi i krvnim vezama. Nije to nimalo jednostavno, pogotovo kad je jedno od njih obilježeno, tko će ga znati kojim biljegom sudbine, i traga za svojim identitetom, svojim mjestom u svijetu… U romanu Adolescenti trogloditi, Emmanuelle Pagano se zavlači u obiteljske meandre i sentimentalne vihore ogoljavajući vječno rivalstvo između apsolutne ljubavi i nerazumijevanja. (…)

Martine Laval, Télérama, 3 janvier 2007

(…) Roman Adolescenti Trogloditi smješten je u dekor od pahulja. Priroda je ta koja odlučuje. Vatirane riječi Emmanuelle Pagano bude u čitatelju nespokoj. Ovo je proza koja izaziva zimicu. Drhtavicu. Proza je to koja nas potresa ponajprije zbog vještine kojom autorica vlada jezikom: oštrim poput klime i neumoljivim, a istovremeno istančano poetičnim. (…)

Adrienne Nizet, Le Soir, 3 août 2007

99,00 kn 79,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Adresa

Adresa je roman gigantske i bolne očevidnosti: očevidnosti rušenja i sakaćenja grada; bahatost je uvek odrešita i napadno vidljiva, ne maskira se jer to niti mora niti želi. Na drugoj ravni, Adresa je roman privatnih zagonetki: kako živeti u kući svog bića a ne znati da si već imao negde dom, i da je pogled na taj dom zamagljen roditeljskim ćutanjem?
Vladislava Gordić Petković

Dragan Velikić u romanu ne opisuje, već postavlja grad – Beograd – koji se oseća nežno, surovo i ravnodušno: telom, aurom, kožom, umom, noktima i pogledom što žudi za odlaskom. Beograd se odigrava u romanu, sam grad na asfaltu, u liftovima, haustorima i bočnim ulicama sa svim citatima tuđih života…
Miško Šuvaković

Volt Vitmen u Beogradu, Bora Stanković pod emigracijom, streljanje stripadžije, nadrealisti u Vrnjačkoj Banji, prvi srpski supermen Aleksić zubima zaustavlja avion! Sve je to, i još mnogo šta, intrigantno i zapaljivo složeno u Velikićevom romanu. Koji ne slučajno, ali s dvosmislenim namerama ima podnaslov „beogradski roman“. Zabavna, gorka, opominjuća knjiga.
Milan Vlajčić

120,00 kn 108,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

After Eight

God. izd.: 2005.
Broširano, šivano
203 str.

Posebnost književnih ogleda Daše Drndić jest u tome što se u njima spajaju profesionalni književnokritički interes i literarna inspiracija, te na taj način dobivamo tekstove koji uz teorijsku imaju i književnu vrijednost. Daša Drndić je jasna i precizna u svojim analizama, vodeći računa da pojedino književno djelo kontekstualizira kako u okvirima domaće tradicije tako i u okvirima svjetske književne produkcije.

Uz prevladavajući interes prema književnoj prozi, Daša Drndić u svojim se ogledima bavi i analizom značajnih kulturoloških, socioloških i politoloških studija, u kojima do izraza naročito dolazi njezina izoštrena i nezavisna intelektualna kritička misao. Riječ je o studiji koja ima sluha kako za kontinuitet dvadesetostoljetne književnosti tako i za pomake u redefiniranju tradicionalno postavljenih granica između književnosti i zbilje, te izmedu književnih i izvanknjiževnih tekstova.

Andrea Zlatar

100,00 kn 80,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Alkemija animiranog filma

God. izd.: 2004.
Broširano, šivano
348 str.

Joško Marušić i suradnici (Kreč, Petričić, Marinović, Štalter, Vaskov):
Alkemije animiranog filma
Povijest – estetika – tehnologija

U kulturi koja je stvorila dvije svjetski poznate institucije filmske animacije, Zagrebačku školu crtanog filma i Svjetski festival animiranog filma, začuđujuće je malo literature o tom području. Tim više što je animacija u posljednjem desetljeću doživjela snažan rast i postala dijelom svakodnevice urbanog čovjeka. Alkemija animiranog filma (koju osim Joška Marušića potpisuju Jasminka Marinović, Darko Kreč, Pavao Štalter, Neven Petričić i Goce Vaskov), trinaesti naslov Meandrove edicije Intermedia, u znatnoj će mjeri ispuniti vakuum nastao na tom području u posljednjih dvadeset godina. Riječ je o bogato ilustriranoj knjizi na više od 300 stranica, podjednako namijenjenoj širokoj kulturnoj javnosti kao i onima koji se u okviru struke, studija ili hobija bave animacijom.

«Knjiga se sastoji od dva tipa tekstova. Jedan, ključni tip, jesu priručnički, instrukcijski tekstovi u kojima se savjetodavno opisuju pojedini tipovi animacijskih postupaka, te tehnoloških i gospodarskih uvjeta za njihovo ostvarenje. Drugi dio tekstova pokušava dati estetski, kulturno-povijesni i socijalni kontekst pojave animiranog filma, a posebno hrvatske animacije. Izvornost priloga prvoga tipa, onih posvećenih specifičnim animacijskim postupcima, zajamčena je činjenicom da su listom posrijedi osobna animacijska iskustva i spoznaje samih autora tekstova, jer su oni ujedno i iskusni animatori, a u izlaganju se oslanjaju na vlastita animacijska rješenja i spoznaje. Prilog Joška Marušića o tehnologiji animiranog filma daje pregled ukupnog unutarnje-tehnološkog i radno-organizacijskog procesa animacijske proizvodnje, a takvi su cjeloviti pregledi prava rijetkost u svjetskoj literaturi o animaciji, te je i sistematizacijska izvornost Marušićeva teksta visoka».

(iz recenzije dr. Hrvoja Turkovića)

«Knjiga se 'lako' čita, ali ne po cijenu simplifikacija. S jedne strane ona može služiti kao udžbenik (prvenstveno dijelovi o proizvodnji crtanoga filma), dok povijesni dijelovi imaju priručnička obilježja, a sve može poslužiti studentima Akademije likovnih umjetnosti, Akademije dramskih umjetnosti, studentima Filozofskog fakulteta, djelatnicima profesionalcima u animacijskoj proizvodnji, u kino i video klubovima. U bitnim elementima ona ima obilježja znanstvenoga rada, a zbog stila kojim je pisano djelo može služiti i popularizaciji znanosti i stvaralačke prakse filma».

(iz recenzije dr. Ante Peterlića)

160,00 kn 80,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Alta i mira

Godina izdanja: 2016
Cijena: 99 kn
Broj stranica: 102
broširano, šivano

 

Alta i mira čita se na tragu dosadašnjih Mrkonjićevih multimedijalnih i konceptualnih, književnih i likovnih, ostvarenja. I u ovom uratku autor ne pokušava ukrotiti žanrovski i medijski prevrtljivu narav poezije nego se suočava s njezinom vizualnom, filmskom i narativnom potentnošću. Mrkonjićeva ideografija ne počiva na nekom prapismu ili nekoj standardiziranoj grafiji, ona obznanjuje njihovu kliničku smrt, ali i novo rođenje sasvim izmišljenog (post)pisma ili nemuštog jezika koji preispituje mogućnosti poezije i njezine recepcije.

Altorov (trans)poetski koncept time dovodi u pitanje bilo kakvu jednoznačnu definiciju poezije ili kulture. Pitanje koje postavlja ova knjiga je: što je poezija danas, kako je stvaramo, koje su njezine vrijednosti, što s njom činimo, i činimo li uopće išta?

Ivana Žužul

99,00 kn 79,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Američki studiji danas: identitet, kapital, spacijalnost

Baveći se interpretativnim mogućnostima discipline američkih studija tijekom posljednjeg desetljeća, propitujući disciplinarnu matricu i kako se u njoj reflektira izazov određenog razdoblja, knjiga Stipe Grgasa Američki studiji danas: identitet, kapital, spacijalnost, rekli bismo, ispunjava svoj temeljni cilj.

Međutim, promišljanjem paradoksa da američko društvo, koje je primjer kapitalističkog ustroja, u svojim samopredočenjima briše kapital, studija na sustavan, upućen i izazovan način odjedanput postaje naš tekst mogućeg odgovora na ono što nas okružuje, uznemirava i za što trebamo više nego pouzdana i upućena vodiča kroz svijet krize, izgubljene sadašnjosti i neizvjesne budućnosti.

Američki studiji uvijek su registrirali promjene u svom predmetu, ali razumijevanje sadašnjosti Sjedinjenih Država, upozorava autor, iziskuje nužno uvažavanje tektonskih zbivanja u području ekonomije. Stipe Grgas u instruktivnoj polemici sa stanjem discipline američkih studija nudi novu perspektivu njezina osmišljavanja razotkrivanjem ekonomskog poretka kao strukturirajuće jezgre američkog iskustva.

Kapital i ekonomija vraćaju se u ovoj uzbudljivoj knjizi o krizi i novcu, moći i čitanju na sasvim nov način, jednako zahtjevan i odgovoran za one koji žele ostati u prostoru vlastite struke, ali ništa manje i za one koji su zahvaćeni procesima koji se ne odnose samo na “daleku” Ameriku, koja je središte sveprožimajuće moći kapitala, nego i na našu divlju stvarnost i korporativnu svakodnevicu.

Miroslav Mićanović

159,00 kn 127,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Anđeli u koroti

 

God. izd.: 2004.
Broširano, šivano
63 str.

Svojom četvrtom pjesničkom zbirkom Anđeli u koroti Ivan Herceg radikalno se udaljuje od stihovnog evidentiranja stvarnosti, dominantne paradigme mlađega hrvatskog poetskog mišljenja kojemu je i sam u svojim prethodnim knjigama umnogome književno posredovao. Njegovo nepristajanje na kondicije zbilje za posljedicu ima sklanjanje lirskoga subjekta u prenaglašeno intimističko diskurzivno polje i pripadan mu okoliš počesto solipsističke procesualnosti. Stoga i ne čudi dojam kako pjesnik poetski mistificira jednu po mnogočemu drugotniju realnost onostrana podrijetla i motivacije u kojoj provjerava vlastiti i status objekta o kojemu pjeva. Utječući se vodenom svijetu, kojim ravnaju svakovrsne pričini i vilenjaci, on egzistenciju ljubavnika opisuje i odmjerava magijskim, ekskluzivističkim energijama. Taj se diskurs, iako opsesivan u svojoj vjernosti objektu vlastite želje, načas udaljuje od vlastite funkcije iskazivača ljubavne zapitanosti i svoje razrješenje potražuje u čuvaricama otočnih tajni, crnim lađarima, svodnicima neba, poganskim znanjima, uopće u inventaru paralelne stvarnosti.

Međutim, to ne znači da se ta drukčijost autorova iskaza iscrpljuje u registraciji alternativnih duhovno-magijskih gesti. Naprotiv, on ne inzistira na osvješćivanju tih mjesta za neko posvećeno i otkroviteljsko čitanje, koliko mu je stalo da poetski sugerira vlastiti otklon, pa i neumitni bijeg koji je izlaz iz egzistencijalne nelagode koju njegov subjekt osjeća u mehanizmima zbilje. Herceg je svoje anđele zavio u crninu da ispod glasa tiho plaču za nemoćnim figurama snijega koji se otopio pred životom, ali i da im glasovi iz vode krate odustajanje. Prema kraju zbirke njihova se “akcija” raspršuje u nemoći praznine, postojeći tek kao nešto potencijalno, naslutljivo, te čitamo lirski katalog neutažene emocionalne gladi, zakinutosti i dezorijentiranosti subjekta. Ispisani poetskije nego što bismo to očekivali od sljedbenika stare/nove melankolične linije domaćega pjesništva, Anđeli u koroti uposebljen su glas nedvojbene pjesničke zrelosti ovog autora.

Ervin Jahić

70,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Anđeo ili vrag?

Anđeo ili vrag? originalna je i duhovita slikovnica o vragolastom dječaku uvijek spremnom na nepodopštine i neposluh, no kada dođe do kraja knjige, čitatelja čeka iznenađenje! Isti taj dječak kao čarolijom – čarolijom čitanja! – postaje pravi mali anđeo koji bi učinio sve da ugodi svojoj najdražoj majčici.Tako ova knjiga što zbog svojega sadržaja, što zbog načina na koji se čita, postaje zanimljiv predmet koji će djeca rado otkrivati, istodobno uviđajući da stvari nisu samo crne ili samo bijele, nego da svako biće i svaka situacija imaju svoje dobre i manje dobre strane. U tom smislu knjiga ima velik didaktički potencijal. Djecu će, s druge strane, sigurno veseliti i simpatične, zaigrane rečenice što ih izgovara dječak, a koje često tek s ilustracijom grade puni smisao.

79,00 kn 44,24 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Anđeo svega čudnog

God. izd.: 2003.
Broširano
166 str.
Prevoditelj:
Giga Gračan (engleski)

Izbor Poeovih priča pod naslovom Anđeo svega čudnog atipičan je jer sadržava njegove satire i humoristične priče po kojima Poe nije danas tako poznat, ali koje su nedvojbeno vrijedan i zanimljiv dio njegova stvaralaštva. Osim u groteski i – kako je danas nazivaju – priči strave (on ju je zvao 'arabeska', ali se to dvoje kadšto preklapa), priči logičke dedukcije te u kraćim proznim formama koje izlaze iz ovih označnica pa se podvode pod subžanrovsku varia (parabola, filozofijski dijalog…), Poe se okušao i u satiri.

Danas su upravo satirične priče široj čitalačkoj publici slabo poznate; rijetko se uključuju u izdanja odabranih djela, osim u ona ambicioznija. Djelomice je to zbog mijene samog pojma humora, a djelomice zbog toga što više nema referencijalnog okvira – naime, mete Poeove satirične oštrice, književni mandarini i političari Amerike prije stotinu četrdeset godina, odavno su mrtvi u svijesti svojih sunarodnjaka. Ipak, u ponajboljima od tih priča razabire se pero koje, u tradiciji Swifta i Voltairea, ne štedi duhovne, književne i društvene konvencije svoga doba.

Giga Gračan

30,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Anto Jerković

God. izd.: 2009.
Polutvrdi
186 str.
Kolor ilustracije
Preveo: Boris Gregorić (engleski)

Prvi stupanj zamašnih Jerkovićevih spoznaja čini suprematističko djelo Kazimira Maljeviča. (Bez sumnje, Instalacija, 1988, otvoreni je dijalog s Maljevičevim elementarnim formama i konstrukcijama sila slikanima, doduše, ne u jednom komadu, nego kao više odvojenih elemenata koji ipak čine povezanu dinamičnu cjelinu.). Poziva se na Maljevičevu teoriju evolucije koja se odvija tako što se sile jedne određene napetosti kondenziraju, zgušnjavaju, formiraju neku vrstu “energetske čahure” (Maljevič) koja u određenim periodima eksplodira. To važi i za prirodu, ali i za društvo, kulturu i umjetnost. Katastrofe razbijaju prethodne strukture, konstrukcije, na njihove elementarne čestice iz kojih se organiziraju nove konstrukcije. U svijetu tako protumačenoga univerzalnog energetizma čovjek je taj koji unosi “konstruktivni smisao”, tvorac je i animator ideja o napretku koji počiva na uvijek boljoj i savršenijoj podjeli energije u dobro sređenim sistemima unutar kaotične prirode i kozmosa.

Pritom je Maljevič bio uvjeren kako je stvaranje svijeta sila na platnu bezuvjetno realno, i u tom smislu slikar raspolaže realnim mogućnostima da izmijeni strukturu prirode i svijeta prema jedinstvenom planu (suprematizma). Drugi stupanj akumulira zone pikturalnog i nematerijalnog senzibiliteta Yvesa Kleina, njegovu mističnu koncepciju prostora shvaćena kao slobodna energija naspram forme, asimilirana u zatvorenu energiju. (Klein je upravo na primjeru Maljeviča ilustrirao ono što je nazivao “očajanjem forme”, nemogućnošću da se formom dosegne prosvijetljenost totalne slobode; to je naime moguće samo kroz boju.). U ozračju jedne čiste fenomenologije, ali bez ideja, te ezoteričkog učenja rozenkrojcera Maxa Heindela, Klein je pretočio u “religiju apsolutnog monokroma”, pretežno plavog, jer je plavo bez dimenzije, izvan je svake dimenzije. Čist i transparentan prostor koji je praznina čistog duha, usporediv s plavim nebom, zrači u pigmentu ultramarina kojim je monokromirao svoja platna.

Za razliku od herojskih bespredmetnih suprematističkih konstrukcija na Maljevičevim platnima Kleinovi plavi monokromi zagovaraju lirsku stranu umjetnosti. Sukladno Heindelovoj Kozmogoniji, u svojoj je slikarskoj evoluciji – dosegnuvši razinu monokroma – Klein ušao u kraljevstvo boje, sjedinivši se s prostorom (duhom), oslobođen umjetnosti ega i forme. Monokromija je vrsta alkemije. Treći stupanj reflektira upravo tu povezanost slikarstva i alkemije. U svom zapisu Energetska dijalektika prirode – geneza (1989) Jerković se – uz neke osobne objekcije i zaključke – izravno poziva na interpretaciju Kieferove umjetnosti kakvu je ponudio Mark Rosenthal. A ona je i ključna. Identificirajući slikarstvo i alkemiju, slikanje kao alkemijski proces, Jerković je u samom startu iznenadnim mentalno-proceduralnim skokom naslikao četiri ili pet zlatnih monokroma koji su bili izloženi u listopadu 1989. Po svemu sudeći, posljednji eksplozivni čin lijevanja boje na platno odigrao se u siječnju (Akcija slikanja, Galerija Narodnog kazališta Népszinház, Subotica, 1989). Poslije će objasniti da je čitavo prvo razdoblje gestualne apstrakcije, dijelom figurativističkog ekspresionizma te informela zapravo faza “zemljanih” slika, početni stupanj na ljestvici alkemijskih procesa prema sve spiritualnijim, posve duhovnim sferama, koje se – kako je pokazao Yves Klein – najbolje mogu predočiti plavim monokromima. U jeku purifikacije prebojio je trodijelno platno iz 1988. ultramarinom, učinivši usput još vidljivijim teške nakupine boje pomiješane sa zemljom, ugljenom i piljevinom.

U Parizu u ljeto 1989. dojučerašnji čin slikanja, usredotočen na kretanje limenke i energiju padanja boje na prazno platno, prešao je u svoje potencijalno stanje, u ponašanje, kad je umjetnički čin samo ishod neke odluke. Potpisao se na petnaestak velikih, čistih, nebesko plavih i žutih panoa uokvirenih bijelim okvirima, tek na kraju shvativši da je riječ o oglasnim panoima pričvršćenim na zidove policijske postaje. Također u ljeto (kolovoz) 1989, kao neslužbeni pratilac Jelene Perić, pozvane na Internationale Malerwoche u Grazu, naslikao je svoj prvi plavi kružni monokrom, identičan senzibiliziranoj materiji plavog pigmenta, kakav je na svojim slikama rabio Yves Klein. Tvornički plavo tonirane papire koje je donio iz Pariza i uokvirio ih složio je u geometrijski raster koji vanjskim obodom prati lik kvadrata. Od samoga početka vidljiva je želja da pojedinačne monokrome međusobno poveže u stanovitu prostornu konstelaciju. Neki akrilici i skice nastale u Rimu djeluju eksperimentalno, upućeni na čisto formalne probleme. Sve u svemu, godina 1989. bila je za Jerkovića najturbulentniji period, u kojemu su, po svemu sudeći, nerazdvojno povezani impulsi globalnog statusa postmodernističkog oslobođenja od kulta dosljednosti i jednosmjernosti te unutarnjeg sazrijevanja koje ipak traži da se odigra onaj prijelomni trenutak izlaska na čistinu s koje se s većom jasnoćom i odvažnošću može krenuti dalje.

U tom je smislu godina 1990. vrijeme definitivnih odluka. Slikanje je način postojanja, koje žudi za sveopćim, duhovnim, apsolutnim. Jerković se riječju i djelom odredio kao sljedbenik (ne i zarobljenik) Yvesa Kleina u novim okolnostima. Mural koji je naslikao na zidu Galerije proširenih medija (PM) u listopadu 1990. godine ostat će zauvijek (u mediju fotografije) najsnažnijim reprezentantom Jerkovićeve nove Zemlje i novog Neba, oslikovljenih posredništvom mističke čiste osjećajnosti. Taj je njegov status, bez sumnje, produbljen dvjema akcidencijama: veliki lebdeći impulsni krug slikan je na nepokretnoj osnovi; (p)ostao je prisutan na način trajne odsutnosti. Klein je držao, pa prema tome i tvrdio, da plavo ne poznaje dimenzije. Sam se držao klasičnoga pravokutnog formata kako ne bi vrijeđao gledaoca, koji je tako suočen s obojenom površinom, a ne samo s ravno obojenom formom, što je i razumljivo, jer je forma ograničavajući čimbenik koji razara prostor identificiran s izvornom alkemijskom materijom.

Slikarova je senzibilnost mjesto na kojem se budi kozmička svijest. Jerković međutim zaobilazi isključivo polje senzibilnosti, dodjeljujući pisanoj riječi podjednaku medijaciju. Nastaju ključna djela kao što su Cosmogonies (1990), Universus (1990), Emptiness (1990). Verbalna je komponenta u vizualnoj umjetnosti jedan od najmoćnijih aspekata – od dadaista do konceptualista i dalje. Jerković upisuje riječi univerzalnih pojmova ne u tautološkom smislu, nego u smislu sublimnog očitanja u polju slike prvih i posljednjih stvari u alkemijskom ključu. U tom je smislu najeksplicitniji Triptih (Initium, Transmutare, Levis). U Jerkovićevim zapisima i intervjuima njegova su razmišljanja posve impregnirana alkemijskim pojmovljem, uvijek u blizini Kleinovih tekstova, izvedenih iz Heindelove Kozmogonije Ružina Križa i genijalno pretopljenih na teren umjetnosti. Međutim pod neposrednim dojmom ratnih zbivanja 1991.

Jerković je tek započete slike-riječi iz arsenala metafizike i kozmogonije preusmjerio u slike-molitve iz kršćanske katoličke molitvene prakse. To nije slučajno. I ateisti i agnostici u takvim vremenima osjete egzistencijalnu čežnju za Bogom. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, Anđeo Gospodnji, Kraljice neba, Zdravo kraljice tekstualne su molitve koje je poglavito na latinskom ispisivao na plavim površinama akrilika u nekoliko varijanata: crnim akrilikom, zlatnom i srebrnom tinkturom granitnim tipom slova: monumentalnom rimskom kapitalom. Godine 1993. naslikao je seriju od 21 akrilika pod nazivom Medaljoni, s tekstualnim fragmentima iz Salamonove Pjesme nad pjesmama. Iz iste godine datiraju i Blaženstva, s fragmentima iz Novog zavjeta, te najsnažniji ciklus te vrste, također iz 1993. godine – Ignoto Deo (Nepoznatom Bogu) i, ponovno, dva formatom najveća platna (Ignoto I, Ignoto II), naslikana 1995-1996. Motreći ih u cjelini, ta su djela jedinstven primjer vertikalne referencije na kršćanstvo u suvremenoj umjetnosti, koja odavno s preostalim svijetom dijeli pustoš obezbožene zbilje.

Giotto di Bondone… iz 1992. konceptualni je hommage monokromiji. Prva tri imena izdvojio je Klein kao stvarne preteče monokromije kakvu radi on, Klein; Reinhardta, Gattina, Anisha Capoora; Jerković je pridodao i sebe te upotpunio povijesnu spomen-ploču monokromista. Godine 1994. nastali su Likovi, koji u serijalnom sklopu pomaka od trokuta do kruga formaliziraju problem praznine, transparentnosti, impregnacije plave monokromije, koja, kako je vjerovao Klein – na evolucijskom putu čovječanstvo vodi u ekstradimenzionalni prostor, u kuću bez rešetaka, bez linija, bez forme. Jesu li to bili znakovi zasićenja, zamora, odustajanja od religije apsolutnog monokroma i, dalje, od utopijskih ciljeva nematerijalnog slikarstva? Činjenica je da se u to vrijeme i nadalje Jerkovićeva slika svijeta pomalo relativizira, naoružava, štoviše, postaje cinična. Kreirajući skup imenica, oslonio se na izbor koji je u predgovoru Kritike ciničkoga uma naveo Peter Sloterdijk: bog, univerzum, teorija, praksa, subjekt, objekt, tijelo, duh, smisao, ništa; velike teme filozofije i lijepi izleti u visine koji su postali tek imenice, riječi, čije je vrijeme prošlo. Izlagao je Jerković te imenice (često u kombinaciji s plavo obojenim teniskim lopticama) u galerijama, u muzejima, u podrumima Dioklecijanove palače, a vrhunac su postigle ispisivanjem na zloglasnim kamenim žardinjerama, uklonjenim s Trga Petra Preradovića u Zagrebu, bačenim i skrivenim u budućem još zloglasnijem “štakornjaku” središnje gradske jezgre, te izlaganjem na zidovima Gradske tržnice u Požegi (2000). Jerković je iskusio istinu sveopće banalizacije svega uzvišenog i preuzeo ulogu i poziciju Diogena (iz bačve) među umjetnicima.

Zdenko Rus, iz Uvodne studije

240,00 kn 168,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Apsirtov pupak

Premda uvijek istaknuta kao autorica, s uknjiženjima koja su bila popraćena laskavim kritikama, Mirjana Buljan tek treba dobiti zasluženu recepciju koja bi je, opravdano, prema vrhunskim dometima njenoga proznoga izričaja, smjestila u plejadu kritički temeljitije obrađenih, vrsnih hrvatskih romanopisaca poput Fabrija, Jergovića ili Daše Drndić, autora koji također, poput Mirjane Buljan, rado i vješto prekoračuju žanrovske granice dnevnika, fikcionalne i ispovjedne proze, povijesti, autobiografije, biografije i memoara.

Sibila Petlevski

109,00 kn 87,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Apsolutno paf

God. izd.: 2002.
Broširano

84 str.

O mačkama, Krleži, gradovima, psu Fredu, glavi šećera, stilu kao sudbini, kretanju. Spomeniku kameni cvijet u Jasenovcu. Ali o drvenom fašizmu, Slobodanu Miloševicu, gradovima koji se ruše iznutra, o međusloju i destruktorima svijeta. O dolasku na komemoraciju u Jasenovac nakon osamnaest godina.

Đurđa Miklaužić, Igračka-razgovor

30,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Arhitekt Ignjat Fischer

Arhitekt Ignjat Fischer (Zagreb, 18.6.1870. – 19.1.1948.) visokom je kvalitetom i inovativnošću svojih brojnih projekata snažno obilježio vrijeme i grad Zagreb, prostor u kojem je živio. Tijekom četiri desetljeća duge arhitektonske karijere Fischer je bio zaposlen na najrazličitijim projektnim zadacima: od bolničkih i tvorničkih kompleksa do hotela i luksuznih vila. Podaci o broju i raznovrsnosti njegovih projekata ipak dolaze u drugi plan pred činjenicom da je upravo Fischer autor objekata kojima po namjeni i izvedbi pripada atribut prvih ili jedinih takvih ostvarenja u Zagrebu i Hrvatskoj: prve moderne secesijske zgrade u nas (kuća Rado, Trenkova 2, 1897.), prve zgrade u Zagrebu koja je namjenski projektirana za kinematograf (kino Apollo u Ilici 31, danas kazalište Kerempuh, 1911.), prve zagrebačke privatne poliklinike (Sanatorij, danas Dječja bolnica u Klaićevoj 16, 1908.), prve i jedine zgrade slobodnozidarske lože u Hrvatskoj (Nazorova 24, 1910.), prve moderne robne kuće (Kastner & Öhler, danas Nama, Ilica 4, 1913.), prvih objekata oblikovanih u duhu art decoa (paviljoni Zagrebačkoga zbora, 1922.). Fischerova adaptacija kuće Feller/Stern na uglu Jelačićeva trga i Jurišićeve prema idejnom projektu velikoga njemačkoga arhitekta Petera Behrensa 1927. predstavlja još jednu prekretnicu u zagrebačkoj arhitekturi – prihvaćanje internacionalnoga stila.

Unatoč iznimno bogatoj arhitektonskoj biografiji i projektima koji su označeni kao važni datumi u povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća, opus Ignjata Fischera nije do danas sustavno niti u cjelosti obrađen i valoriziran.

Ova bi  monografija trebala dati iscrpan uvid u život i djelo arhitekta Ignjata Fischera i funkcioniranje njegova ateliera te odrediti njegovo mjesto u povijesti hrvatske moderne arhitekture. Ukratko će se predstaviti i njegov obiteljski okvir: arhitektov je otac kao graditelj i poduzetnik sudjelovao u važnim komunalnim pothvatima zagrebačke gradske općine, a kći Ivana Fischer bila je uspješna glazbenica i jedna od prvih žena-dirigenata u Hrvatskoj. Istovremeno bi se pažnja posvetila i Fischerovim klijentima – naručiteljima gradnji, koji su redom bili ugledni članovi društva, gospodarska i intelektualna elita Zagreba i Hrvatske. Pokazat će se također Fischerov udio u povijesti zagrebačke svakodnevice – rijetko je koji arhitekt uspio kreirati prostore koji su u životu grada ubrzo dobili status kultnih, npr. Gradska kavana ili ilička Nama. U slici grada značajne su i Fischerove urbanističke intervencije: postav Meštrovićeva Zdenca života i oblikovanje trga pred Hrvatskim narodnim kazalištem, projekt komunikacije iz Ilice prema Tuškancu i zgrade na početku Dežmanova prolaza, „probijanje“ prolaza Harmica između Jelačićeva trga i ulice Pod zidom.

Monografija arhitekta Ignjata Fischera organizirana je u sljedeća poglavlja: u prvom, uvodnom dijelu daje se kratki općepovijesni i povijesno-umjetnički kontekst (primarno zagrebački). Drugo poglavlje bavi se biografijom arhitekta Ignjata Fischera. Treće poglavlje posvećeno je objektima što ih je Ignjat Fischer projektirao u sklopu arhitektonskoga ateliera Fischer & Hruby 1897.-1898. U četvrtom poglavlju u dvije zasebne cjeline (podpoglavlja) razmatra se razdoblje Fischerove samostalne djelatnosti i njegova suradnja s Građevnim odsjekom Zemaljske vlade, tj. radovi nastali u vremenskom protegu od 1899. do 1918. godine. Peto poglavlje obuhvaća razdoblje od kraja Prvoga svjetskoga rata do posljednjih projekata iz kasnih 1930-ih godina. Objekti nastali u tom vremenu također će se predstaviti i interpretirati u manjim cjelinama, prema tipologiji i naručitelju (stambeni objekti, javni – poslovni, industrijski, zdravstveni, hoteli, radovi za obitelj Arko, radovi za Zagrebački zbor). Nakon teksta slijedi katalog radova i bibliografija.

349,00 kn 279,20 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Arhitektonski fokus Krešimira Rogine

ARHITEKTONSKI FOKUS KREŠIMIRA ROGINE knjiga je teksta, a ne danas uvriježena i uveliko profanirana arhitektonska slikovnica, koja na 400 stranica otvara neka od najeminentnijih arhitektonskih pitanja današnjice. Nakon Jutarnjih ogleda o arhitekturi (2004) i Abecedarija arhitekture Krešimira Rogine (2007), radi se o najnovijem teorijsko kritičarskom spisu najplodonosnijeg kroničara arhitektonskih fenomena na našim prostorima, koji u fokus svoga interesa uvodi najširi raspon tema. Nakon predgovora naslovljenog Knjige su prespore ali traju duže od arhitekture, knjigu otvaraju dva vrlo osobna poglavlja Autobiografski scherzo i Tko je taj Pop? koja nas uvode u analitičke teme poglavlja Mehanička reprodukcija i arhitektura te Arhitektura u Digitalno doba. Slijede poglavlja Fenomeni te Knjige i izložbe, a drugu kulminaciju knjige čine razgovori s najpoznatijim svjetskim i domaćim arhitektima (11+11), poput Petera Eisenmana i Zahe Hadid ili Igora Franića i Helene Paver Njirić. U zaključnom poglavlju Četiri jahača apokalipse autor se referira na svoje „duhovne očeve“ Franu Gotovca, Cedrica Pricea, Radovana Ivančevića te Ranka Radovića, a knjiga je posvećena „petom jahaču“, nedavno preminulom teoretičaru pop kulture Nigelu Whiteleyu. Knjigu objavljenu u nakladi MeandarMedije uredio je Branko Čegec, a oblikovao Andrej Filetin iz studija Fiktiv.

U svijetu dramatično rastrganom prirodnim, ekološkim katastrofama i ideološko-interesnim tenzijama, u ambijentu stalnog ubrzavanja misli, legalizacije globalne “bijele buke”, u vremenu karakteriziranom sve očitijim rasipanjem umjetničke percepcije Krešimir Rogina svojim tekstovima o arhitekturi i društvu koje ju stvara uporno promovira bitnost onog jednog � glasa u nama, intuitivnog unutarnjeg promatrača, svjedoka intimističkih doživljajnih fenomena nove stvarnosti i općih mjesta novije arhitektonske povijesti. Potpuno stajući iza svog doba, ne zalazeći u manifestne naputke za podobno i ispravno, Rogina se putem markiranja i seciranja osobnih afiniteta inventivno i uvjerljivo zadržava na potrazi za objektivnošću kao zahtjevnoj disciplini. Pored zanimljivog, vječitog i iznimno educiranog preispitivanja naratora-arhitekta ova knjiga čitaocu nudi i sve rjeđu mogućnost � uvid u autentično i komparativno promišljanje šire gradbene kulture kao dragocjenog nasljeđa za koje nas vežu veze od notorne važnosti i zbog kojeg je vrijedno odmetnuti se od recentnog, nikad spektakularnije upakiranog konformizma estetskog poimanja.

Marijan Hržić

Krešimir Rogina jedinstven je protagonist hrvatske kulturne scene koji već desetljećima kontinuirano djeluje kao praktičar, publicist, kritičar i teoretičar arhitekture, pri čemu se te aktivnosti međusobno podupiru i hrane. Ta višestrukost njegovog profesionalnog života otvara mu širok uvid u različite teme arhitekture, ali i drugih civilizacijskih kretanja, što njegovim esejistički intoniranim napisima daje poseban kredibilitet. Rogina svoj bogati kritičko-spisateljski rad razvija kroz razne žanrove: od “primijenjene teorije” preko osvrta na aktualnu problematiku izgrađenog okoliša do razgovora s vodećim protagonistima hrvatske i internacionalne scene. Ako išta određuje Roginu kao arhitekta i intelektualca, to je njegova spremnost na rizik i odbijanje da se zadovolji prosječnošću, klišejima i “provjerenim” modelima koji su toliko ukorijenjeni u maticu hrvatskog društva. Njegov kritičko-spisateljski rad zato zagovara jednu kontinuiranu “urbanu revoluciju” čije su konceptualne postavke fleksibilne, ali manifestno usmjerene prema nastojanju da se “misli i djeluje u futuru”. Stoga je čitanje Rogine uzbudljivo kretanje po nestabilnom terenu, susretanje teorijskih perspektiva koje se mijenjaju, upoznavanje s možda i neočekivanim vezama između arhitekture i društva.

Maroje Mrduljaš

Krešimir Rogina medijski je dekonstruktor arhitekture suvremenoga doba, njezin pragmatični vizionar i uživatelj svih njezinih smrtno opojnih esencija. Ova je knjiga digitalni bricolage jedne pustolovine mišljenja i građenja u kritičkome dijalogu sa suvremenicima s kojima dijeli strast identiteta i moć razlike. Kao što se digitalni kod globalnoga nereda svijeta otvara ulaskom u virusni trag interaktivnosti kulture, tako se čitajući isprepletenu mrežu ovih tekstova nalazimo u svijetu kristalnih slika i izbrušenoga jezika teorijske prakse arhitekture kao istinskog događaja života. Označavanjem traga jedinstvenog govora raspukline između arhitekture i teksta u spektakularnoj vizualnosti našega doba Krešimir Rogina prelazi granice arhitektonske kritike i esejistike. Iz knjige vrišti i isijava kao s platna Francisa Bacona ili s ploča Marca Bolana slikovni zvuk revolucije kao autentičnog stila jednokratnog života za koji arhitektura više nije estetska laž epohe, već najozbiljnija stvaralačka igra i eksperiment s kaosom svijeta do posljednjega daha.

Žarko Paić

99,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Arhitektura klasicizma i ranoga historicizma u Zagrebu

Knjiga Arhitektura klasicizma i ranoga historicizma u Zagrebu autorice Viki Jakaša

Borić uspješno objedinjava odlike znanstveno utemeljenog diskursa s populariziranjem iznimno kompleksne i slojevite teme. Dodamo li tome i nužnost edukativnog djelovanja koje u okolnostima poput naših, gdje je graditeljska baština nerijetko prepuštena najrazličitijim oblicima devastiranja, postaje aktualnije nego ikada, očito je da ciljevi znatno prelaze okvire detaljne inventarizacije graditeljske baštine i povijesno-umjetničke analize stila. Klasicistička i ranohistoricistička arhitektura Zagreba bila je predmet brojnih istraživanja dokumentiranih relevantnom znanstvenom i stručnom literaturom. Između ostalih, izdvajaju se analize opusa pojedinih graditelja u knjigama Lelje Dobronić Bartol Felbinger i graditelji njegova doba te Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova te studije Ive Maroevića, Aleksandera Lasla, Olge Maruševski, Snješke Knežević i drugih koji se bave pojedinim segmentima arhitekture i urbanizma unutar „dugog“ 19. stoljeća. Oslanjajući se na dosege prethodnih studija na području povijesti, politike, gospodarstva, intelektualne i kulturne povijesti, ali i teorijske analize stila 19. stoljeća, knjiga donosi prvi sustavni i cjeloviti prikaz pojava objedinjenih sintagmom klasicizma i ranog historicizma u zagrebačkoj arhitekturi. Rasvjetljavajući razdoblje od kraja 18. do kasnih šezdesetih godina 19. stoljeća, knjiga donosi nove zaključke o posebnostima stilskih dominanti, nerijetko fluidnim kronološkim granicama te transferima kulturnih utjecaja locirajući Zagreb s obzirom na središta srednjoeuropske kulture.

Jasna Galjer

299,00 kn 239,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu