Aritmija

God. izd.: 2005.
Broširano, šivano, ovitak
112 str.

Dobitnik nagrada Kiklop i Vladimir Nazor 2006.

120,00 kn 84,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Askalon

God. izd.: 2003.
Tvrdi uvez
270 str.
Ilustrirala Vesna Šantak

I u ovom romanu B. Hrovat demonstrira svoju izvanrednu lakoću u baratanju jezikom: jezik bajki, jezik djetinjstva uvijek je bio sredstvo kojim su se s prividnom lepršavošću krijumčarile teme iz svijeta odraslih. Hrovatov čitalac može, ali ne mora, biti literarno obrazovan. Ako jest, sa zanimanjem će slijediti preobrazbe već postojećih književnih likova i situacija, a ako mu manjka takva prtljaga, neće biti uskraćen zahvaljujući besprijekornom fabuliranju i naracijskoj vještini ovog rasnog proznog pisca.

Izvanvremenska priča o moći i vlasti ispričana je još jednom, pa ako time svrha ovog kazivanja dolazi u pitanje, prigovoru se suprotstavlja očigledna radost ispisivanja kojoj se pridružuje tečno iščitavanje. Knjigu je ilustrirala Vesna Šantak.

140,00 kn 70,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Autobus za Trnavu

Nova zbirka pjesama Sanje Baković naslovljena prema gotovo programatskoj pjesmi Autobus za Trnavu po svojoj strukturi i kronologiji predstavlja moguće vremensko, geografsko i simboličko putovanje (Istok vodi na istok, nakon istoka novi istok). Perpetuiranjem svojevrsnog ženskog višeglasja kroz različite dobne i socijalne kategorije, Autobus za Trnavu vozi strmim i vijugavim otočkim cestama, zagrebačkim ulicama i prašnjavim putevima daleke Indije donoseći prozore života i smrti, grubosti i nježnosti, straha i sjaja. Svjedočeći vlastito, ali i tuđe prvenstveno rodno i tjelesno iskustvo, u pjesmama Sanje Baković manifestira se osjetljivost za drugog i drugačijeg, koja je bila prisutna i u njenim ranijim pjesmama. Taj interes do izražaja najviše dolazi u pjesmama posvećenim stvarnim ženama, žrtvama društvene i obiteljske opresije i brutalnog nasilja kojima se obraća intimno, pišući im poetska pisma, vodeći imaginarne monologe ili im posuđujući vlastiti glas. Time se ne iscrpljuje korpus motiva i tema sadržanih u zbirci, jednakom snagom ovdje se progovara o osamljenosti, prijateljstvu, ljubavi, poeziji, prolaznosti, vječnoj potrazi za samim sobom, za svojim mjestom u nesigurnom i šizofrenom svijetu poljuljanih vrijednosti. Autentičan poetski govor Sanje Baković obilježen je jezičnom kolokvijlanošću, spontanošću i ritmičnošću, skladom između sadržaja i izraza, dihotomijom sakralnog i profanog, pojedinčanog i kolektivnog, lokalanog i globalnog. Gledajući detalj ona nikad ne zaboravlja cjelinu, kontekst i mogući uzročno-posljedični slijed onoga što se događa njoj i oko nje, blizu i daleko. Ipak,topla i empatična, oštra i kritična, poezija je to bez predumišljaja, iskrenog usklika i nježnog šapata.

Nada Topić

100,00 kn 90,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Balada o neizrecivom

God. izd.: 2003.
Broširano, šivano
84 str.

Balada o neizrecivom lozinka je za umnoženo središte prizme; govori o feomenu svijeta bez središta, o svetoj anarhiji i kaosu, živom mraku što bezglasno guta Saturnovu djecu.

Maria Barnab)

90,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Baršunasti pokrov

Sedam noveleta koje u cjelinu povezuju dvije konstante: ubojstvo, krucijalni temat i lajtmotiv, te rodom determiniran profil junakinja. Sve su naime žene. I sve su, dakako, ubojice. Ubojstva koja su počinile su vjerodostojna: autorica ih je preuzela iz knjige Rječnik ubojica Renéa Reouvena, odabirući ubijačice iz različitih vremena, sredina i društvenih slojeva; francusku markizu iz 17. stoljeća, bečku piljaricu s početka 20. stoljeća, norvešku domaćicu s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, dvije makedonsko-bugarske političke atentatorice iz 20. stoljeća… Nijedna od njih ne ubija impulzivno ili incidentno, već posve racionalno, pri punoj svijesti, planski. Prema ocjenama kritike, riječ je o dosad najboljoj knjizi Olivere Nikolove, najzrelije, nesumnjivo najuspješnije i najnagrađivanije makedonske autorice koju često (i s pravom) uspoređuju s Marguerite Duras.
Jelena Lužina

119,00 kn 95,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bartleby ili o kontingenciji

God. izd.: 2009.
Preveo s talijanskog Ivan Molek
93 str.

Bartleby ili o kontingenciji jedna je od pripremnih rasprava kojima G. Agamben najavljuje svoje opsežno istraživanje genealogije moći na Zapadu. Ujedno je nastavak njegove trajne zaokupljenosti odnosom onoga što jest i onoga što može biti. Međunarodno cijenjeni mislilac, hvaljen zbog eruditskog vladanja materijom i kao vrstan stilist, izlaže ideju da odustajanje od prijelaza s potencijalnog na aktualno nije neophodno poraz moći stvaranja. Pisar Bartleby, protagonist “priče s Wall streeta” H. Melvillea, i njegova ustrajno ponavljana formula “Radije ne bih”, pokazuju da je kontingencija dragocjen korektiv kad god aktualnom treba priskrbiti status teologijske, filozofijske ili povijesne istine, kad god se u njemu traži opravdanje kao jedino mogućeg ili najbolje mogućeg.

Krutoj opreci između moći i nemoći ona pridodaje specifičnu sposobnost – moći ne – i utoliko nudi cjelovitiji uvid u prijepore koji se ponekad neopaženo provlače sve do današnjih dana.

39,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Berlin

God. izd.:
2010.
broširano, šivano
158 str.

U knjizi Berlin faktografiji je dodijeljena marginalna uloga, a ono što je istinski njezin sadržaj pripada  autorovu jednogodišnjem boravku u gradu. Reći kako je knjigu moguće razumjeti i kao vrlo osoban dnevnik, ali s precizno lociranim zbivanjima, kako se opisi mjestâ koja se spominju dopunjuju intenzivno življenim iskustvom, možda ne bi bila sasvim pogrešna karakterizacija Štegerove knjige. Zaista, u knjizi Berlin najmanje treba vidjeti putopisne zapise ili prepričavanje nečega što je nekoć netko drugi govorio. Šteger u konkretan prostor upisuje sebe, upisuje svoje iskustvo i gotovo da inzistira na takvoj vrlo osobnoj vizuri. Nadalje, Berlin koji ovdje nalazimo Berlin je viđen i življen s početka 21. stoljeća. Tragovi vremena, vremana u kojemu je Berlin bio glavnim gradom, susreću se kao jasne referencije, ali ništa drugo. Autor nije niti sentimentalan, niti nostalgičan za vremenom koje je iza njega i koje pripada pozornici na kojoj se, igrom slučaja (…) zatekao. On nastoji pisati vlastite trenutke, a ne vrijeme. Trenutke senzibilnoga pisca koji prostor što ga okružuje i u koji uranja bez distance on misli i osjeća drugim jezikom. (Zvonko Maković u Pogovoru)

Berlin: fragmenti

Krećući se tekstom knjige Berlin Aleša Štegera, dobiva se dojam kako mu je za pisanje bila važna topografija grada. Međutim u jednom intervjuu on ističe kako je Berlin poseban i stoga što je to bio gotovo sasvim srušen grad koji iz ruševina nije izrastao pomoću kolektivne anamneze, nego je prije izmišljen na temelju svega onoga što se u njemu dogodilo. Topografija je dakle prije fikcionalna nego stvarna. Nadalje, uspoređujući ovu knjigu s jednom od najslavnijih knjiga posvećenih Berlinu, a to je ona Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900, autor se s pravom distancira od Benjamina, a kao glavni razlog ističe činjenicu da je Berlin bio Benjaminov grad koji je on opisivao iz neposredne blizine: iz poznavanja svega onoga što taj grad čini koliko posebnim toliko i svakodnevnim. Kao osnovnu razlikovnu mjeru koja ga dijeli od Berlina Aleš Šteger ističe jezik, koji mu u tome gradu neprestano naglašava drugost, činjenicu da jezik Berlinčana nije njegov prostor. Štoviše, na početku knjige on će jasno navoditi jezične razlike njemačkoga jezika koji mu je blizak, a to je austrijski, možda neka verzija bečkoga, štoviše K&K jezika, a koji je vrlo dalek njemačkome standardu kojim se govori u Berlinu. Nadalje, postoji i jedna mnogo upečatljvija razlika, a to je da autor ulazeći u temu svoje knjige, dakle grad Berlin, neprestano ima na pameti elementarnu činjenicu: svoje slovenstvo. Zakoračili smo dakle iz konkretnoga prostora grada, njegovih ulica, trgova, aleja, arhitekture, kavana… u područje jezika. I zaista, upravo iz činjenice jezika treba čitati ovu neobičnu, lijepu i nadasve zavodljivu knjigu.

Siguran sam kako se mnogi neće složiti s ovom tvrdnjom, da će u preciznom nabrajanju konkretnih mjesta i dalje Štegerov Berlin čitati kroz raster ulica, spomenika, preciznih opisa sasvim konkretnih detalja, kao neku literarniju verziju bedekera ili barem putopisa. Međutim ova je knjiga sve samo ne vodič kroz grad, pa ma i vodič dobroga i imaginacijom iznimno bogatoga poznavatelja grada. Aleš Šteger iza sebe već ima knjigu (Včasih je januar sredi poletja, 1999) koju su kritičari žanrovski odredili kao putopis, međutim isto su se tako tražile i dopune takve žanrovske klasifikacije. Berlin je još manje knjiga koja bi se mogla žanrovski definirati kao putopis, kao opis jednoga grada koji je po mnogočemu izniman. Ruku na srce, ni Berlinsko djetinjstvo oko 1900. Waltera Benjamina nije bila knjiga u kojoj je autor nastojao sačuvati činjenice grada koji se intenzivno mijenja, grada koji ga je u punom smislu odredio. Nije ta Benjaminova knjiga ni memoarska, u kojoj bi on tek sabirao svoja sjećanja. Ako je ičemu Walter Benjamin ovdje nalik, onda su to knjige Prousta i Rilkea, prije svega Rilkea iz Zapisa Maltea Lauridsa Briggea. No ni takvo nastojanje kojim bi se referencijama pojasnila jedna lijepa knjiga jednog od najvećih pisaca i filozofa 20. stoljeća ne približava nas onome čemu bih se želio približiti, a to je Berlin Aleša Štegera. Spominjanje Benjamina ipak mi se čini važnim, i to iz jednog drugog razloga, a ne njegove knjige posvećene gradu njegova djetinjstva. Vjerojatno najsveobuhvatnije Benjaminovo djelo, a to su Pasaži, kroz tisuću stranica rukopisa, najvećim dijelom izmrvljene, sasvim fragmentirane naracije, nastoji rasvijetili jedan grad. To je Pariz, koji u svoja dva ekspozea ima naslov koji mnogo preciznije govori o sadržaju ovoga čudesnog rukopisa – Pariz, glavni grad 19. stoljeća. Tim skokom iz prostora u vrijeme Benjamin je, zapravo, u mnogo čemu rasvijetlio svoju intenciju. Zakoračio je u nešto gipko, nešto što mu klizi dok ga opisuje i piše se samo.

Ako Pariz shvatimo kao glavni grad 19. stoljeća, zaista nema niti jednoga drugog grada koji bi, osim Berlina, mogao biti glavnim gradom 20. U Berlinu su se prelamali svi ključni događaji koji su ispunili prošlo stoljeće, i to od samoga početka do njegova kraja. Austrijski slikar Oskar Kokoschka objavio je pred kraj svojega dugoga i bogatog života izuzetno zanimljivu autobiografiju, Mein Leben (1971). Na jednom se mjestu sjeća Berlina s početka 20. stoljeća, kada je upravo u tome gradu započela njegova slava i uspjeh. “U mome sjećanju Berlin izgleda kao mreža metroa, nadzemnih željeznica, vlakova i tramvaja, kolona fijakera, automobila, motor-bicikla, a uz to svjetleće reklame, blistave kinodvorane, zvučnici i kavanski orkestri, možda i šestodnevne utrke, ne sjećam se više. I novinski papir po ulicama! Sve je to danonoćno držalo osjetila budnima. Kao što u impresionističkom slikarstvu razbacane boje još ne znače sliku, koja se može razaznati tek s odstojanja, tako opis jednog dalekog događaja čiji sam očevidac bio zahtijeva distancu s koje se tek drugima može stvoriti predodžba o tom gradu čiji su stanovnici očigledno i sami bili iznenađeni time što su doslovno preko noći postali velegrađani.” Berlin se, kao niti jedan drugi grad, u samo trideset godina preobrazio iz dosadne pruske metropole u moderan velegrad koji je po svemu mogao parirati Parizu, metropoli 19. stoljeća.

Precizan opis grada koji donosi Kokoschka podsjeća me na opise brojnih fotografija i inserata iz filmova u vrijeme pred Prvi svjetski rat. Štoviše, Kokoschkino bilježenje uličnih prizora moglo bi se i locirati u potezu Potsdamer Strasse, Potsdamer Platz, Leipziger Platz, Leipziger Strasse, Friedrichstrasse. To i nije neobično, jer je taj bečki slikar za svojih ranih boravaka u Berlinu i boravio upravo u tim dijelovima grada. U Berlin je naime došao na poziv Herwartha Waldena, koji je u Postdamer Strasse imao svoju galeriju Der Sturm, a u toj je ulici uređivao i istoimeni časopis u kojemu je, među prvima, predstavio Kokoschku. Mnogo godina kasnije, druge polovice osamdesetih godina, Peter Handke i Wim Wenders stvaraju jednu od najljepših priča posvećenih Berlinu, film Nebo nad Berlinom u kojemu nas lik ostarjelog naratora, imenom Homer, vodi opustošenim dijelovima negdašnjega Potsdamer Platza i spominje trgovine, restorane, kavane, među kojima i slavnu Josty Café. I svega toga tih osamdesetih godina prošloga stoljeća više nema, a ono što upada u oči jest posvemašnja pustoš i zid koji dijeli istočni od zapadnoga dijela grada. Zid koji je bio simbol jednoga razdoblja dvadesetoga stoljeća. Berlin je u prvim desetljećima 20. stoljeća, kao niti jedan drugi moderni grad, isticao identitet modernoga urbaniteta u umjetnosti koja je u njemu nastajala, ali i u svakodnevnome životu. Od Kirchnerovih neurotičnih crteža i slika nastalih između 1912. i 1914. u Potsdamer Strasse i na Potsdamer Platzu do fotokolaža Hanne Höch i Raula Haussmana, slika Georgea Grosza i Otta Dixa, filmova Fritza Langa s početka dvadesetih godina i Simfonije velegrada (1926) Waltera Ruttmana, kazališta Brechta i Weila, pa romana Berlin – Alexander Platz Alfreda Döblina i još mnogih drugih znakova vremena koji su ovaj grad činili mitskim gradom prvih desetljeća 20. stoljeća. Nakon 1933. grad se, dakako, mijenja, ali i te su ga mijene činile ključnim protagonistom vremena koje dolazi, baš kao što će to činiti i poratno vrijeme podijeljene Njemačke kao slike podijeljenoga svijeta.

Knjiga Berlin Aleša Štegera, na svu sreću, ne bavi se takvim, rekao bih krajnje denotativnim znakovima. U njoj je faktografiji dodijeljena marginalna uloga, a ono što je njezin istinski sadržaj pripada autorovu jednogodišnjem boravku u gradu. Reći kako je knjigu moguće razumjeti i kao vrlo osoban dnevnik, ali s precizno lociranim zbivanjima, kako se opisi mjesta koja se spominju dopunjuju intenzivno življenim iskustvom, možda ne bi bila sasvim pogrešna karakterizacija Štegerove knjige. Zaista, u knjizi Berlin najmanje treba vidjeti putopisne zapise ili prepričavanje nečega što je nekoć netko drugi govorio. Šteger u konkretan prostor upisuje sebe, upisuje svoje iskustvo i gotovo da inzistira na takvoj, vrlo osobnoj vizuri. Nadalje, Berlin koji ovdje nalazimo Berlin je viđen i življen s početka 21. stoljeća. Tragovi vremena, vremena u kojemu je Berlin bio glavnim gradom, susreću se kao jasne referencije, ali ništa drugo. Autor nije ni sentimentalan ni nostalgičan za vremenom koje je iza njega i koje pripada pozornici na kojoj se, igrom slučaja, a slučaj se zove stipendija DAAD Künstlerprogramm, zatekao. On nastoji pisati vlastite trenutke, a ne vrijeme. Trenutke senzibilnoga pisca koji prostor što ga okružuje i u koji uranja bez distance misli i osjeća drugim jezikom.

Za ovu je knjigu Aleš Šteger 2007. godine dobio uglednu slovensku nagradu Marjan Rožanc za najbolju knjigu eseja. Knjiga je dakle žanrovski pomaknuta u drugo područje, podučje eseja, a ne putopisa, kako se ponekad znala brzopleto određivati. Međutim u pojedinim pasažima njezin jezik, prije svega struktura naracije, vrlo je nalik pjesmi u prozi. Miješajući i preklapajući žanrove, Šteger je ovdje oblikovao iznimno zanimljiv osobni rukopis koji se donekle razlikuje od njegovih ranijih knjiga. Na to ga je, sasvim sigurno, navela činjenica mjesta, Berlina. Šteger je jednom rekao kako ga u Berlinu fascinira činjenica što je on iz povijesnih rana uspio izgraditi jedinstveno stvaralačko okružje. To je grad koji nije, poput Narcisa, okrenut sebi niti je zaokupljen samim sobom, nego grad u kojemu bujaju razlike, grad koji slavi drugačije. Riječju, Berlin je danas istinski kozmopolitski grad. On je sasvim sigurno prestao biti prijestolnicom jednog vremena, jer je njegovo vrijeme, a to je 20. stoljeće, prošlo vrijeme. Konačno, u Berlinu se u Štegerovoj knjizi vrijeme doživljava kao zbroj trenutaka, u njemu se slike, zbivanja, naracije ukazuju fragmentarno, izmrvljeno. Šteger je izgradio cjelinu knjige opisujući grad u mikrocjelinama. On Berlin ne gleda uvriježenom hijerarhijom gradskih posebnosti, ali nema namjeru ni stvoriti neku osobnu hijerarhiju. Ljepota je ove knjige u njezinoj fragmentarnosti, u slučajnim vizurama koje se otvaraju hodanjem kroz grad i u sažetim opisima činjenica koje se neprestano dopunjuju osobnim asocijacijama. To je Berlin lišen aureole, grad viđen u kaleidoskopu u kojemu slučajan detalj mijenja poredak stvari. Jednostavno rečeno, Berlin kao jedno moguće mjesto 21. stoljeća.

(Zvonko Maković)

120,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bernardijeva soba

Egzistencija je svakako ono najlepše u Bernardijevoj sobi. Naime, lik protagoniste i pripovedača Pište Petrovića je ono što ovaj roman čini tako posebnim, tako jedinstvenim. Njegova odluka o tome da ne učestvuje u životu, njegov odlazak i napuštanje svega materijalnog iako je materijalnim opčinjen (nameštaj, automobili), njegova spremnost da se suoči sa sopstvenom ništavnošću, njegovo kajanje što je možda u jednom trenutku sa-učestvovao u jednoj mogućoj smrti, zatim njegov jezik koji je jednako nemoćan kao i njegova polnost, na koncu njegovo nesnalaženje u stvarnosti i čekanje na izbavljenje koje stiže u vidu majke, sve je to ono što nepogrešivo podseća na Kafku, no to je i jedna dosledna filozofija kakva se retko viđa u savremenom romanu u Srbiji, ali i u regionu.
Vladimir Arsenić

110,00 kn 88,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Besmrtnost

God. izd.: 2006, III izd.
Tvrdi uvez 382 str.
Naslov originala: Nesmrtelnost
Prevoditelj: Sanja Milićević Armada (češki)

U tom zapanjujućem istraživanju ljudske naravi što dugo odjekuje, Kundera i dalje nastoji iznaći smisao života a da pri tome ne izgubi svoj istančan smisao za humor. To je jedno od onih velikih bezvremenskih remek-djela kakvo se pojavi jednom u dvadesetak godina. Čudesno postignuće… oštrouman i ganutljiv roman.

INDEPENDENT

Besmrtnost je uistinu svetkovina koja traje, pravi banket za um.

OBSERVER

Užitak čitanja. Mudar, tužan, hirovito filozofičan, čitatelja izaziva provokacijama i paradoksima.

EVENING STANDARD

Važna knjiga koju ćemo pamtiti.

GUARDIAN

160,00 kn 128,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Bez zbogom svemu tome

Meandarmedia 2013, cijena 119 kn
proza, broširano, šivano
www.uzitakitekst.com

 

valiteta cjeline ostvaruje se na kvaliteti stranice, kako bi rekao Italo Calvino. Bukalova ide još niže od stranice. Ona kvalitetu djela bazira na rečenici, u kojoj je, što bi rekao Andrić, riječima tijesno a mislima široko. Ta ritmična skladna rečenica, na prvi pogled mirna, a u svojim dubinama zatalasana od smislova – pokazatelj je vanredne darovitosti i proznog umijeća Snežane Bukal.

ENVER KAZAZ, SARAJEVSKE BILJEŽNICE

Nema puno pisaca koji su u stanju da ‘sivilu svakodnevice’ opišu tako da čitalac bude potpuno uvučen u priču. Nema puno pisaca koji su zapisali stranice tolike ljepote o susretu sa nepoznatim. Smrt, ljubav, identitet… sve ove do dosade mrtve riječi Bukal oživljava u svojoj prozi.

HERMAN JACOBS, DE MORGEN

To je suptilna proza o ljudima koji razapeti između prošlosti i sadašnjosti pokušavaju da ponovo uspostave svoje živote. Bukal opisuje tu unutarnju borbu bez melodrama i klišeja. Ova proza je dokument izuzetne ljepote o kompleksnom značenju sjećanja, nostalgije i života ‘između dva života’.

LARA DE BRUIN, LEEUWARDE COURANT

Ta proza nije politički pamflet. Zaista, ponekad je lakše živjeti s lažima nego s istinom – no, ako se jednom istina sagleda nemoguće je živjeti kao da se istina nije sagledala. Impresivno je da usprkos dubini razočaranja, koje izbija iz svake stranice, i dalje u ovoj prozi prevladava: nada.

FONS GEARATS RADIO L1

119,00 kn 95,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bez zbogom svemu tome (ePUB)

POGLEDAJTE SKRAĆENU VERZIJU

Kvaliteta cjeline ostvaruje se na kvaliteti stranice, kako bi rekao Italo Calvino. Bukalova ide još niže od stranice. Ona kvalitetu djela bazira na rečenici, u kojoj je, što bi rekao Andrić, riječima tijesno a mislima široko. Ta ritmična skladna rečenica, na prvi pogled mirna, a u svojim dubinama zatalasana od smislova – pokazatelj je vanredne darovitosti i proznog umijeća Snežane Bukal.

ENVER KAZAZ, SARAJEVSKE BILJEŽNICE

Nema puno pisaca koji su u stanju da ‘sivilu svakodnevice’ opišu tako da čitalac bude potpuno uvučen u priču. Nema puno pisaca koji su zapisali stranice tolike ljepote o susretu sa nepoznatim. Smrt, ljubav, identitet… sve ove do dosade mrtve riječi Bukal oživljava u svojoj prozi.

HERMAN JACOBS, DE MORGEN

To je suptilna proza o ljudima koji razapeti između prošlosti i sadašnjosti pokušavaju da ponovo uspostave svoje živote. Bukal opisuje tu unutarnju borbu bez melodrama i klišeja. Ova proza je dokument izuzetne ljepote o kompleksnom značenju sjećanja, nostalgije i života ‘između dva života’.

LARA DE BRUIN, LEEUWARDE COURANT

Ta proza nije politički pamflet. Zaista, ponekad je lakše živjeti s lažima nego s istinom – no, ako se jednom istina sagleda nemoguće je živjeti kao da se istina nije sagledala. Impresivno je da usprkos dubini razočaranja, koje izbija iz svake stranice, i dalje u ovoj prozi prevladava: nada.

FONS GEARATS RADIO L1

60,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bezbroj i druge jednine

Nada Topić u novoj zbirci pjesama Bezbroj i druge jednine služi se brojevima da bi prikazala svoju sliku svijeta, da bi cjelovitije obuhvatila sklad što je nadahnjuje i jedinstvo nevidljivog što postoji u duhu svega vidljivog. Jezik njezine poezije je fluidan i pjesnički veoma izgrađen. Svaka pjesma se doimlje kao jedna kratka poetski ritmizirana mitološka priča koja se može iščitavati i samostalno, a sve se zajedno nadopunjuju i isprepliću.
Slavica Čilaš

99,00 kn 79,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bijela vrata

Rukopis Mateje Jurčević odlikuje neobična konceptualna uređenost te snažna načitanost uz tako dobrodošlu, a mladim pjesnicima ne suviše pripadajuću, jezičnu eleganciju. Komprimirana misao, malih, ali snažnih pomaka, u čvrsto organiziranom tijelu pjesme, svjedoči o talentu opremljenom dobrim uzorima, načitanoj mladoj pjesničkoj osobnosti koja na pragu tek dvadeset i prve godine života manifestira suverenost vlastitog pjesničkog koncepta i hrabrost koja odlikuje mnogo zrelije pjesničke glasove.
Ivica Prtenjača

70,00 kn 56,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bijeli klaun

Godina izdanja: 2019
13. izdanje
Broj stranica: 144
Ilustracije: Lovro Artuković
ISBN 978-953-334-217-7

“Odjenuo sam svoje bijelo odijelo, namazao lice bijelom bojom i otišao. Nisam žurio, nisam putovao vlakom ni autobusom, putovao sam pješice. Ljudi su se okretali i čudili. Pitali su jedan drugog tko sam ja, sve dok se nije počelo pričati da svijetom hoda bijeli klaun. Otada sam čuo kako šapuću: – To je taj, to je bijeli klaun…došao je i u naš grad… Od tog dana hodam svijetom, gledam ljude i čudim se. A priča se da će bijeli klaun hodati svijetom sve dok oko njega ne budu živjeli sretni ljudi.”

Knjigu Bijeli klaun, često nazivanu hrvatskim Malim princem, ilustrirao je Lovro Artuković. Ilustracije su crno-bijele jer, kao što vjerojatno znaju svi oni kojima je Bijeli klaun bio u školskoj lektiri, dječak iz ovog romana ne razlikuje boje, a u rješavanju tog problema pomaže mu starac kojeg susreće u šumi. Kao i svaka dobra knjiga za djecu, i ova je ujedno i knjiga za odrasle.

Priča je to o jednom dubljem daltonizmu, daltonizmu svakodnevnice, o konformizmu mišljenja, površnosti naših reakcija. O klaunu koji je uspješan tek kad je tužan i izaziva čuđenje, jer je začuditi ljude postalo neusporedivo teže nego izazvati njihov smijeh.

Slađana Bukovac

99,00 kn 79,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bijeli šum

Godina izdanja: 2020
ISBN 978-953-334-253-5

U knjizi pjesama u prozi Bijeli šum Gordana Benić razgranava svoj inovativni svemirski romantizam kao snažnu viziju putovanja rubovima proširene stvarnosti. Ocrtavajući mistični atopas, tajanstveni zemljovid što lebdi između zemaljskog i kozmičkog prostora, pjesnikinja je putnica sa Zemlje koja se uključila u vremenski stroj i sa sobom nosi svoje psihograme.

Gordana Benić piše o fantatstičnom svemiru u nama, iluzionističkom krajoliku koji zaokuplja odsjajima. Njezinu poetsku kartografiju pokreće magični osjećaj levitacije i svemirskog pretapanja, posebna aura očuđenja kojom se oslikava izmijenjeni osjećaj svijeta; združuje realno i virtualno, zemaljsko i kozmičko, zbiljsko i spiritualno.

Fantazijske vizije u pjesmama u prozi Gordane Benić oblikuju astralne zemljovide, a snažna vizualnost njezinih stihova zaziva osjetilne i duhovne senzacije. Kroz bljeskove imaginacije pjesnikinja otkriva nestabline zone i vibracje iz oku nevidljiva svijeta koji je stalno u pokretu. Oblikuje zrcalni alternativni kozmos u kojem rezonancije zvijezda nesputano naviru iz svemirskog tajanstva.

110,00 kn 99,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bilješke o Pasoliniju

Godina izdanja: 2011
Cijena: 160kn
broj stranica: 312
broširano, šivano

 

Bilješke o Pasoliniju prva je monografija o poznatom pjesniku-redatelju napisana u Hrvatskoj. Knjiga se dotiče svih područja kojima se Pasolini kao umjetnik i intelektualac bavio: prvih rimskih romana, takozvane civilne poezije, esejističkog rada i novinskih članaka te uspješne i u mnogočemu izuzetne redateljske karijere. Uz opis talijanskog društva u drugoj polovici dvadesetog stoljeća (ubrzana industrijalizacija, migracije s talijanskog Juga na Sjever i iz sela u gradove, nastanak potrošačkog društva, tiha diktatura televizije, antropološka mutacija Talijana) knjiga donosi i insight u Pasolinijev privatni i intelektualni život.

Otkriva nam se tako senzibilan i angažiran intelektualac koji prepoznaje promjene u talijanskom društvu, čita znakove te postavlja prava pitanja, i koji je, ostajući vjeran svojoj umjetnosti, otvoren i spreman da svjedoči i tumači do posljednjeg trenutka svojeg života.

160,00 kn 80,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Blitz

Blitz bi mogao biti romantična tragikomedija. Ali budući da taj žanr ne postoji, zanemarit ćemo etikete i strastveno pratiti zgode i nezgode likova. Posebno Beta, mladoga krajobraznog arhitekta koji se u Münchenu nađe usred životnog i ljubavnog brodoloma. Pozvan da sudjeluje u natječaju koji bi mu mogao riješiti perspektive za budućnost, došao je sa svojom djevojkom. Međutim začas će se njegov boravak u Njemačkoj pretvoriti u ljudsku komediju. Beto se našao sam i bez novca u naizgled neprijateljskom okruženju. Ali neočekivani susret, koji je u središtu priče, podarit će mu novu nadu u budućnost.
David Trueba nam svojim karakterističnim stilom, obilježenim smislom za humor, donosi razmišljanje o protjecanju vremena i osjećajima s kojima se svi možemo poistovjetiti.

110,00 kn 88,00 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu

Bolest je sve uljepšala

God. izd.: 2003.
Broširano, šivano
64 str.
NAGRADA “DOBRIŠA CESARIĆ” 2003.
NAGRADA KVIRINOVIH SUSRETA ZA NAJBOLJU KNJIGU POEZIJE U 2003.

Marijana Radmilović svojom je drugom zbirkom i drugom pjesničkom nagradom skrenula pažnju na sebe kao na važnu autoricu mlade hrvatske lirike koja, najviše zbog nepravednog, centraliziranog pogleda na našu književnost ostaje postrani od medijske i kritičke pažnje koju zaslužuje. Riječ je o knjizi profinjenih i bolnih stihova i tema, ispisivanju žudnje i nemira, ucrtavanju osjećaja vlastite neprilagođenosti na jezično iznimno fin i gotovo tih način.

Utišavanje teksta razmjerno je dubini emocije koja ga nastanjuje, lakoća metafore, nježnost izraza razmjerna je količini proživljenog bola koji opasno vreba kako u riječima, tako i u zanosnim bjelinama međustihovlja, tako natopljenim mirisima i zanosima jednoga suptilnoga pogleda na svijet.

70,00 kn 56,00 kn
Brzi pregled
Pročitaj više

Bonavia

Meandarmedia 2013,roman
cijena 129 kn
broj stranica: 260
broširano, šivano

 

Mnogo ljudi piše, ali je malo pravih pisaca kakav je Velikić. To je uživanje u čistoj literaturi. Njegova rečenica vas uvek vodi dalje, kao u muzici što je činio Hendriks. Bonavia je knjiga kojoj možete da se vraćate više puta.

Gorčin Stojanović

Majstor pripovedanja, Velikić je predstavio ono što mnogi bezuspešno pokušavaju, ništavilo. Njegovi junaci vape da se spasu, oni stvaraju priču, stvaraju tragediju ne bi li još malo bili živi. Drama postaje jedina stvar koja pokreće emociju, kroz koju živimo. Međutim, drama Velikićevih junaka doživljava svoj smiraj i nužno svoju smrt kad svi urone u vodu koju su talasali ili kad zaborave „da iz svake smrtovnice pročitaju pređeni život“.

Vesna Radman, B92

O političkim previranjima, ratu i svemu što je uslijedilo Dragan Velikić u romanu Bonavia piše oštro, ne ostavljajući mjesta sumnji u svoje stavove prema događajima iz tog, ali i današnjeg vremena.

Aleksandra Dimitrijević, Booksa.hr

Bonaviaje vrsno autobiografsko štivo krajnje lično, ali u isti mah i arhetipsko — takoreći poklon konzumatorima Velikićevih romana — ogoljenošću i neporecivošću istine, potkrepljene mnogobrojnim faktima, gotovo ledi krv u žilama.

Dragana Beleslijin

Proleće 2012. bilo je u znaku Dragana Velikića i njegovog romana Bonavia, rekao bih i najboljeg u njegovom već pozamašnom opusu. Ovaj je beogradski Puležan (ili obrnuto) u svom devetom romanu na impresivan način i apsolutno kontrolišući svaki aspekt romaneskne građe ispričao uzbudljivu ahasversku srednjoevropsku priču dunavsko-mediteranske transverzale, pri tome s jakim, nikada direktnijim autobiografskim konotacijama.

Teofil Pančić

129,00 kn 103,20 kn
Brzi pregled
Dodaj u košaricu