Vjesnik online: Snješka Knežević – “Zagreb kakav je bio i kakav je danas”

Kada ugledna povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević iskaže svoje mišljenje o nekom od gorućih problema urbanizma, a naročito onih u metropoli, njezine riječi imaju težinu – ona je onaj glas struke i stručnosti koji se cijeni, no na žalost nerijetko zanemaruje, o čemu svjedoči niz recentnih primjera gradnje i prekrojavanja grada prema kriterijima koji su najblaže rečeno diskutabilni. Snješka Knežević slovi za jednu, ako ne i jedinu, od najboljih poznavateljica urbanističke situacije u Zagrebu, a njezina višegodišnja istraživanja i promišljanja o toj temi sada su sabrana na jednome mjestu – u impresivnoj publikaciji »Zagreb: Grad – Memorija – Art« koju je izdala nakladnička kuća Meandar Media. Knjiga donosi dvadesetak autoričinih članaka uobličenih u poglavlja što ih je objavljivala u znanstvenim i stručnim časopisima, zbornicima, tjednicima i novinama od 2003. godine do danas uz nekoliko starijih tekstova te dva napisana posebno za tu knjigu.

Širok je raspon tema koje je Snješka Knežević temeljito i iscrpno obradila u svim tim tekstovima koji su pisani u različitim formama, od znanstvenih članaka do rasprava i kritika. Autorica, među ostalim, piše o razvoju zagrebačkog Donjega grada, o povijesti i sudbini značajnih građevina poput Nacionalne i sveučilišne biblioteke, zgrade Rektorata Sveučilišta, zagrebačkih vojarni, o trgovima kao što su Langov i Kvaternikov, zatim o Lenucijevoj potkovi, ali i pojavi tramvaja u hrvatskoj metropoli te slikama Dalmacije u zagrebačkim ilustriranim časopisima s kraja 19. stoljeća. Nekoliko poglavlja posvetila je židovskim temama kojima se sustavno bavi već dulji niz godina – identitetu i misiji europskog židovstva, židovskom muzeju u Beču te zagrebačkoj sinagogi. Treba, dakako, spomenuti i posljednji dio knjige u kojoj su njezini tekstovi o stvaralaštvu Nade Orel, Branke Kaminski, Marte Milunić i Marija Kučere.

Osvrnula se i na arhitekturu izložaba predstavivši muzeografsku scenografiju odnosno postave izložaba što ih potpisuje arhitekt Mario Beusan dok je arhitekta Nenada Fabijanića predstavila njegovim »nedovoljno poznatim korpusom«, scenografijom za plesni teatar. No ono što knjigu čini izuzetnom i drukčijom od sličnih povijesno-umjetničkih pregleda jest njezina aktualnost kad je riječ o temi koja Snješku Knežević ponajprije zaokuplja u njezinu radu, a to je baština i njezina zaštita. Posebno su zanimljiva poglavlja odnosno tekstovi posvećeni zagrebačkoj industrijskoj baštini kroz koju se održava i današnja situacija s obzirom da mnoga pitanja vezana uz tu problematiku i danas vise u zraku.

Tekst »Što je je Gredelj Zagrebu«, objavljen 2003. godine u Vjesniku, bez obzira na vremenski odmak, itekako je koristan za razumijevanje ne baš optimistične situacije kada je riječ o prenamjeni starih i napuštenih objekata kojih ima bezbroj u samom središtu grada. Kada smo prošle godine kontaktirali autoricu da komentira slučaj Cvjetnog trga, iznijela je niz svjetskih primjera na koje bismo se trebali ugledati kad je riječ o očuvanju baštine: »Baština se ne iskorištava nego kultivira kako bismo naslijeđene vrijednosti na najbolji način prenijeli budućim generacijama. To etičko načelo sadrže svi međunarodni dokumenti od Venecijanske povelje iz 1964. nadalje, a odgovorne i punoljetne sredine u potpunosti ih poštuju. Postoji mnogo načina da se baština održi i očuva. Jedan je od načina muzealizacija kojoj se pribjegava kad nema kratkoročnih ekonomsko-komercijalnih interesa ili kad je riječ o unikatnim vrijednostima. Primjer: Ironbridge Gorge Museum u Velikoj Britaniji koji obuhvaća cijelu regiju. Češći je način prenamjena, pri čemu se nastoji održati bitne elemente identiteta spomenika. Poznati primjeri prenamjena: Dockland u Londonu i Kop van Zuid u Rotterdamu, dijelovi starih luka, ili Parc de la Villete u Parizu, bivše klaonice. Danas oni čine proširenja povijesnih središta i ishodišta su novog postindustrijskog urbaniteta«, rekla nam je tada, te dodala kako smatra da su veliki izazov za transformaciju, odnosno reurbanizaciju područje tvornice Janko Gredelj u Zagrebu i povijesna luka u Rijeci: »Oboje sadrže izuzetne prostorne i urbanogene potencijale, ali i unikatne arhitektonske vrijednosti.« U knjizi pak, dotičući se Gredelja, kaže kako je među stvarnim problemima urbanističkog razvoja Zagreba u 21. stoljeću, ne onima obojenim žutilom, upravo reurbanizacija područja nekadašnje strojarske radionice Ugarske kraljevske državne željeznice, kasnije tvornice Janko Gredelj, jedan od najvažnijih i najurgentnijih problema. »Uključivanje u život grada, preoblikovanje i uređenje toga golemog područja veličine četrdesetak hektara, glavni je uvjet formiranja metropolskog središta Zagreba«, navodi Knežević.

U sklopu iste teme autorica je ukazala i na propuste kad je riječ o još jednom primjeru zagrebačke industrijske baštine – Paromlinu – »gdje su sve prijedloge za njegovu obnovu i prenamjenu u kulturne svrhe smijenile ideje pojedinih gradskih funkcionera o komercijalizaciji objekta i prostora, bez oslonca na bilo kakav sustavni plan. A valjda je, nastavlja Knežević, u ime toga i Muzičkoj akademiji osporena idealna lokacija za gradnju nove zgrade između Paromlina i KD-a »Vatroslav Lisinski«.

Iznoseći primjere iz svijeta koji neupitno svjedoče o potencijalima industrijske baštine, Snješka Knežević upozorava da je naša sredina na žalost na repu procesa valorizacije tehničke baštine, a da se o obnovi i ne govori. Kako tvrdi u knjizi, hrvatska tehnička baština nije uključena ni u nacionalne, ni u regionalne, ni u gradske prostorne strateške dokumente, javnosti nije predstavljena njezina povijesna važnost, a borba za očuvanje pojedinih, čak i istaknutih spomenika zahtijeva golem ulog energije i često završava porazom. Na pitanje hoće li doći do pomaka, i kada, odgovara kako je ono povezano s promjenom stava prema zatečenim vrijednostima koje se samo troše, a ne održavaju i obnavljaju.

»Kada inovacija ne bude negirala tradiciju, tada će i tehnička baština dobiti izgled. Ako dotad preživi«, pomalo pesimistički zaključuje autorica. Njezina je nova knjiga u svakom slučaju, usto što je podsjetnik na grad kakav je nekad bio, svojevrsni apel u što bi se mogao pretvoriti. Ako se i dalje bude zanemarivalo mišljenje stručnjaka poput Snješke Knežević.