Zbirka "Konci i konopci" podijeljena je u devet poetskih ciklusa - Ako se puti ne zatvore, Pletem ljestve do neba, Kroz moje tijelo zvižde vjetrovi, Uzalud ja ovo govorim, Mrtva…
O čemu govorimo kad govorimo o komunizmu? To više nije parafraza jednog zaboravljenog naslova, nego pitanje koje iskrsava nakon čitanja knjige “Krš. Povijest komonizma” mađarskog pisca Endre Kukorellyja (r. 1951., izvrsno ga prevela Kristina Katalinić, netom izdala MeandarMedia).
Pisac odgovara da govorimo o “komonizmu”, jer to nije pogreška u slovu, i to prvenstveno stoga što on nije “stručnjak za komunizam”. Kukorelly se bavi, razumije se, Mađarskom, no svejedno će nas natjerati da govoreći o sebi konačno promislimo hoćemo li govoriti o socijalizmu, komunizmu, Titu i Partiji, o Partiji i Narodima i Narodnostima – a čini mi se da je tu ključna kvaka za bivšeg jugoslavenskog a danas hrvatskog čitaoca – ili o samima sebi.
Onečišćeno gnijezdo Thomas Bernhard, “Brisanje. Raspad”, s njemačkoga preveo Sead Muhamedagić; Meandarmedia, 2011. Tek nakon što je 1988. bečka praizvedba njegova komada “Trg heroja” ispraćena četrdesetpetminutnom kakofonijom aplauza, zvižduka i bučnoga…