Andrejev Leonid Nikolajevič

L. N. Andrejev (1871-1919), podrijetlom je iz obitelji činovnika. U Moskvi je završio studij prava. Javno djelovanje započeo je kao novinar specijaliziran za sudsku tematiku, a u književnosti se javio feljtonima. Bio je pod jakim utjecajem Dostojevskog i njemačke filozofije. Pozornost kritike privukao je pričama iz života tzv. malih ljude, u kojima dominira interes za podsvjesne sfere, prostor stihije. U tom smislu karakteristični su opisi bolesnih stanja duha i nesvakidašnjih vizija. Deprimantna društveno-politička situacija vremena u kojemu je živio učinila ga je neobično osjetljivim na pojave nasilja i prijetnje općim metezom, pa se vrlo rano distancirao od svih revolucionarnih ideja. Središnji društveni problem za njega je moral. Sklonost misticizmu i naglašena slikovnost izraza čine ga bliskim simbolistima. Nakon Listopadske revolucije emigrirao u Finsku. Najviše uspjeha imao je s pripovijestima, od kojih je najpoznatija Priča o sedmorici obješenih (Rasskaz o semi povesennyh). Od ostalih djela ističe se dramski opus te roman Saška Žeguljov (Saska Zegulev).

Rasol Jasenko

27/02/2017

Abspoel Đođo Suzana

27/02/2017