Vijest da nas je napustila Irena, naša draga autorica, prevoditeljica, suradnica, ne ostavlja
mogućnost racionalizacije. Irena je, naime, bila energija koja ne posustaje, koja piše, prevodi,
organizira, uređuje. I onda to jutrošnje zlokobno „jesi čuo?“ proizvodi tek nevjericu,
sumanuto traži demanti iz virtualnog svijeta, u kojemu se zrcali sav njezin talent, sva
upornost i rad, zahvaljujući kojemu čitamo neke od najljepših stranica hrvatske književnosti,
ali i nebrojene Ruse, od Čehova, Jerofejeva i Harmsa, do Gazdanova, Stogoffa, Vojnoviča,
Arcibaševa… Bibliografija autorskih djela i prijevoda sada ispunjuje virtualne i stvarne
prostore, podsjeća nas kako smo samo premalo znali i primjećivali raspon njezinih aktivnosti.
Još od Interlibera planirali smo napraviti predstavljanje njezina zadnjeg romana Sve o sestri
Robina Hooda, ali „ne treba žuriti“, govorila je s potpunom sigurnošću, onako kako ne govori
netko tko nas je odlučio napustiti. Irena, pouzdano to znam, nije odlučila napustiti nas i
ostaviti bilo koji započeti posao nedovršenim. (B.Č.)
Fotografija: Irena Lukšić na prošlome Interliberu, u društvu s kolegicom prevoditeljicom Leom
Kovacs.
