Luko Paljetak rođen je 19. kolovoza 1943. u Dubrovniku. Nakon završenog studija hrvatskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, u Zagrebu postiže doktorat iz filologije. Po završetku studija radio je kao redatelj i dramaturg u kazalištu lutaka u Zadru, a zatim asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru i jedan od urednika Zadarske revije. Od 1978. godine živi u Dubrovniku, urednik je a potom i tajnik uredništva časopisa Dubrovnik. Pjesnik, prevodilac, kazališni i likovni kritičar, feljtonist, esejist, pisac za djecu, autor je mnogih knjiga feljtona, književno-znanstvenih studija, pjesničko-grafičkih mapa, nekoliko antologija, dvadesetak drama i značajnih knjiga prijevoda. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva književnih prevodilaca, PEN-a, Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, Društva slovenskih pisateljev (počasni član), Matice hrvatske, Braće hrvatskog zmaja i redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dobitnik je mnogih književnih nagrada. Knjige pjesama: Nečastivi iz ruže (1968), Najbliži konac svijeta (1968), Ljubičaste kiše (1973), Kockice za staru damu (1975), Ludo pjevanje u planinama (1978), Noćni lov (1981), Soneti i druge zatvorene forme (1983), Životinje iz Brehma i druge pjesme (1984), Pjesni na dubrovačku (1984), Dolazak malih gospodarica (1984), Opaska o cvrkutanju (1986), Sandosten forte (1987), Perunika u boci (1987), U magli sitne sintetike (1988), Snižena vrata (1990), Pjevač u žabljem zboru (1990), Izbjegle pjesme/Ubežne pesmi (1991), Anđelovanje (1993), Inventar (1993), Bdjenje (1994), Singerica pod snijegom (1994/95), Izložba minerala (1996), Venecija/Venezia (1997), Tennis-haiku (1998), Nekoliko stranica (1998), Tvoje poglavlje (1998), Bijela tama – Izabrane pjesme (2000) i Strpljivo stepenište (2001). Najveće čudo Paljetkova pisanja ipak je sposobnost iznenadnoga mijenjanja registra, elastičnost i gipkost tkiva u kojemu s inkostruirani, kolažirani, montirani najraznorodniji sastojci.
