Likovi s krme

Mariën Marcel

3,98 

God. izd.: 2002.
Broširano
242 str.
Naslov originala: Figures de poupe, 1979.
Prevoditelj:
Višnja Machiedo (francuski)

Zbirku novela Likovi s krme uglednog belgijskog pisca Marcela Mariëna valja početi od samog naslova, koji nije tek začudna i privlačna sintagma. Riječ je, naime, o metafori koja novošću svog obrata priziva jednu drugu, poznatiju, a pomalo i izlizanu metaforu, tj. preneseno značenje izraza “pramčani kip” (odnosno – lik, figura s pramca) kojim se, u francuskom jeziku, označavaju velike, važne i odsudne ličnosti u povijesnom, ili nekom drugom smislu. Mnoge među njima pripadaju tzv. sivim egzistencijama, odnosno “malim ljudima”. Nezamijećeni, neosvijetljeni u svom skrovitom, zamršenom, pa makar i sitnom djelovanju na kretanje “broda čovječanstva” morem stvarnosti, takvi likovi ostaju tek mračan teret, neraščišćen i prezren balast koji, međutim, dovodi ponekad u pitanje ispravnost i nadmoćnost “pramca”.

Svijet Likova s krme jest književni dvojnik jednog noćnog svijeta, kojim upravljaju nadrealni zakoni mašte (mašte lišene utopijske lakovjernosti), koji – unatoč svim odstojanjima i razlikama – djeluje kao poluga za preispitivanje dnevne strane života. Zato je čitanje Mariënovih novela ujedno poniranje u njezina zjala, proziranje mutnog lica onoga što se čini jasno, normalno i dopušteno

SKU: 9789532060768 Kategorija:

Opis

.

Dodatne informacije

Dimenzije 9 × 14,5 cm
Author Picture

Mariën Marcel

1920

Marcel Mariën (Anvers, 1920 – Bruxelles, 1993). Majka mu je bila Flamanka, a otac Valonac, ili obrnuto (kako sâm duhovito napominje). Rastao je, dakle, u dvostrukoj jezičnoj kolijevci francuskog i flamanskoga. U svojoj sedamnaestoj godini upoznaje Renéa Magrittea. Ovaj susret je od prijelomne i presudne važnosti za Mariënov život i stvaranje, jer ga prijateljevanje s velikim nadrealističkim slikarom i drugim belgijskim naturalistima (Nougé, Scutenaire) uvodi u taj važan pjesnički i umjetnički pokret 20. stoljeća. Aktivno surađuje u izdavanju časopisa Le Miroir Infidele (Nevjerno zrcalo) i Les Levres nues (Gole usne). Izrađuje kolaže, kojima ostaje vjeran do danas, i redovito ih izlaže u Bruxellesu, kao i na velikoj skupnoj izložbi u Londonu (Surrealists objects and poems). Kad se 1941. vraća iz njemačkog zarobljeništva, osniva izdavačku kuću L'Aiguillon aimanté (Magnetski žalac), gdje primjerice objavljuje i P. Eluarda. Od 1963. do 1965. nalazi se u New Yorku i San Franciscu, potom boravi u Pekingu, koji demonstrativno napušta 1967. u vrijeme “kulturne revolucije”. Od tada stalno živi u Bruxellesu, premda često boravi u Parizu. Osniva kolekciju tekstova Le Fait accompli (naslov preuzet od A. Bretona), u kojoj se pojavljuje i nova serija časopisa Les Levres nues. Poznat nadasve po tome što je napisao prvu monografiju o Magritteu. Napisao je i zbirku novela (Figures de poupe) Likovi s krme čiji likovi pripadaju tzv. sivim eminencijama. Mariënov film Imitation de cinéma, koji je uzvitlao silnu prašinu u Belgiji u Francuskoj je čak i zabranjen.