Breton André
1896André Breton (Tinchebray, 1896-1966) objavljuje djelo Mont de piété (1919), u kojemu raskida s mallarméovskom poetikom, u vrijeme kada, slučajno otkrivši automatsko pismo, sa Philippeom Soupaultom piše Les Champs magnétiques (1920). S Aragonom i Soupaultom u ožujku 1919. pokreće časopis Littérature, koji u godinu dana prelazi iz još eklektične potrage za modernim u podršku i afirmaciju dadaističkog pokreta. Početkom 1922. raskida s Tristanom Tzarom. Oko časopisa Littérature, Nouvelle Série okuplja se grupa koja kroz Manifest o nadrealizmu 1924. iznosi glavne pozicije i pitanja. Neko vrijeme u Parizu Breton vodi nadrealističku galeriju. Po povratku iz Meksika, gdje je upoznao Trockog, raskida s Paulom Eluardom. Egzil u New Yorku obilježen je izložbom 1942. godine, pokretanjem časopisa VVV i susretom s Elisom s kojom se ženi i vraća u Pariz (1946). Tijekom rata u Alžiru, Breton je jedan od prvih potpisnika Manifesta 121. Godine 2006. njegovo djelo Nadja prevedeno je na hrvatski jezik.
Queneau Raymond
1903Raymond Queneau (Le Havre, 1903 - Pariz, 1976) pjesnik i romanopisac, sudionik nadrealističkog pokreta. Prvi roman Le Chiendent (1933) odmah je polučio veliki uspjeh kod kritike i čitatelja. Slijedi priča Odile (1937) pa roman u stihovima Chêne et chien (1937); a romani su sljedeći: Pierrot mon ami (1942), Zazie dans le métro (1959) (Zazie u metrou, 2006), Les fleurs bleues (1965), Le vol d'Icare (1975); pjesničke zbirke Petite cosmogonie portative (1950), Le chien à la mandoline (1958), Courir les rues (1967), Morale élémentaire (1975). Najpoznatije mu je djelo Exercices de style (1947), u kojemu je na 99 načina ispripovijedao priču iz crne kronike. Inovatorski odnos prema jeziku doveo ga je do drukčijeg stava prema književnosti, što je potaknulo osnivanje skupine L’OuLiPo (Radionica potencijalne književnosti).
