U znaku vage

Jan Erik Vold (Oslo, 1939) piše poeziju, eseje, drame, a uz to je prevoditelj i glazbenik. Nakon završene gimnazije jedno je vrijeme plovio morem možda ponajviše da bi imao priliku boraviti u New Yorku i uživo slušati ondašnje majstore džeza. Džez je bio njegova gimnazijska, a i kasnija opsjednutost. Studirao književnost u Oslu, ali i u Americi, 1962/63, na University of California at Santa Barbara, kao i u Švedskoj, u Uppsali, 1965. Nagrađivan uglednim književnim nagradama. Prevođen na druge jezike. Za svoj cjelokupni literarni napor, a posebice zbog zasluga na popularizaciji književnosti a prije svega poezije, proglašen počasnim doktorom Sveučilišta u Oslu. Živi u Stockholmu. Objavio dvadeset zbirki pjesama: mellom speil og speil (1965), blikket (1966), HEKT (1966), fra rom til rom SAD & CRAZY (1967), Mor Godhjertas glade versjon. Ja (1968), kykelipi (1969), spor, snø (1970), Bok 8: LIV (1973), BusteR brenneR, 1976), S (1978), sirkel. sirkel. Boken om prins Adrians reise (1979), Sorgen. Sangen. Veien (1987), En som het Abel Ek, (1988), Elg (1989), IKKE. Skillingstrykk fra nittitalet (1993), En sirkel is (1994), Kalenderdikt (1995), Tolv meditasjoner (2002), Diktet minner om verden (2003), I vektens tegn (2000) (U znaku vage, 2003), Drømmemakeren sa (2004), Store hvite bok a se, (2011). Osim poezije objelodanio je i osam knjiga eseja, priredio i kritički obuhvatno valorizirao devet mahom norveških pjesnika u devet zasebnih knjiga, zajedno sa džez glazbenicima izdao šest ploča gdje na svoj osobit način kazuje svoje stihove.