Ennio Stipčević (Zagreb, 17. 09. 1959.) zaposlen je od 1984. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (Odsjek za povijest hrvatske glazbe). Od 1994. predaje muzikološke predmete na Muzičkoj akademiji, a od 1997. i na Hrvatskim studijima. Bio je urednik za glazbena izdanja u školskoj knjizi (2002.-2004.). često surađuje s domaćim i inozemnim ansamblima za ranu glazbu, za koje priprema notni materijal za suvremene izvedbe renesansnih i baroknih hrvatskih skladatelja. Objavio je stotinjak znanstvenih i stručnih radova, među kojima 10 knjiga (Hrvatska glazba. Povijest hrvatske glazbe do 20. stoljeća, Zagreb, 1997; Aurea aetas. The Golden Age of Music in Croatia. Essays on Renaissance and Baroque Music, Zagreb, 2005.) i 15 notnih izdanja (Ivan Lukačić: Sacrae cantiones, Venezia 1620, Padova, 1986; Sull’opera Scanderbeg di Antonio Vivaldi (Subsidia Musica Veneta, V), Bologna, 1985-1986; Skopje, 2005). Školsku godinu 1996./97. zahvaljujući stipendiji fondacije Fulbright provodi kao visiting scholar na Yale University (New Haven) u SAD, a od 1999. je fellow u Villa I Tatti u Firenzi (The Harvard University Center for Italian Renaissance Studies). Član je suradnik HAZU od 1994.
