Anka Žagar rođena je u Zamostu u Gorskom kotaru 6. srpnja 1954. Polazila školu u Plešcima i Čabru, diplomirala na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Objavljene knjige pjesama: Išla i… sve zaboravila (Goranovo proljeće, Zagreb, 1983.), Onaon (s grafikama Dalibora Jelavića, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1984.), Zemunice u snu (Mladost, Zagreb, 1987.), Bešumno bijelo (s grafikama Ljubomira Stahova, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1990.), Nebnice (Naprijed, Zagreb, 1990.), Guar, rosna životinja (s crtežima Mirjane Vodopije, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992.), Stišavanje izvora (Meandar, Zagreb, 1996.), Die Besänftigung der Quelle (Dedalus Verlag, Münster, 2008.), Male proze kojima se kiša uspinje natrag u nebo, (s crtežima Nevenke Arbanas, Zbirka Biškupić, Zagreb, 2000.), Stvarnice, nemirna površina (Meandarmedia, Zagreb, 2008., 2009.), Crta je moja prva noć (izbor Zvonimir Mrkonjić i autorica, predgovor Zvonimir Mrkonjić, Matica hrvatska, Zagreb, 2012.), Songiforme (izbor, prijevod i predgovor Martina Kramer, Cadastre&zero, Abberville, 2013.). Pjesme su uvrštene u mnoge domaće i strane preglede, zbornike i antologije suvremenog hrvatskog pjesništva. Goranov vijenac za poeziju dobila je 1994. godine.
